THE ENDLESS (2017,SAD) - 7,5/10



Nekako imam dojam da je američki film, barem što se velikih studija tiče, ostao potpuno bez ideja. Posljednjih se godina u Hollywoodu više - manje sve svodi na filmove o superherojima, biografske filmove ili ekranizacije uspješnih knjiga, a sva kreativnost u SAD-u potpuno je preselila u nezavisni film. Činjenica je da u Americi stasa generacija zanimljivih i mladih filmaša koji zanimljiva djela stvaraju izvan sustava velikih studija, a veliku ulogu u razvoju američkog nezavisnog filma 21. stoljeća imali su Robert Redford i njegov Sundance film festival, a potom i Robert De Niro i njegova Tribeca film festival. Posljednjih godina smo mogli vidjeti da su brojni filmovi snimljeni u nezavisnoj produkciji dogurali do oskarovskih nominacija pa čak i osvajali Oscare, a upravo na Tribeci premijeru je imao i posljednji film zanimljivih mladih američkih autora Justina Bensona i Aarona Moorheada. Ovaj se dvojac 2012. godine predstavio neobičnim SF horor trilerom po imenu "Resolution" u kojem je jedan prijatelj na prisilno skidanje s droge svog ovisnog prijatelja odveo u izoliranu brvnaru, a situacija se potom potpuno otima kontroli i u njihov plan miješaju se neke nadnaravne sile. Ovaj film spominjem najviše iz razloga što se i "The Endless", posljednji film ovog dvojca djelomično nastavlja na "Resolution", iako je riječ o filmu koji se može gledati potpuno zasebno.

Glavni likovi "The Endless", braća Justin i Aaron (odglumili ih sami Benson i Moorhead) kao djeca su bili članovi religijskog kulta, kojeg su nakon bijega prokazali kao skupinu luđaka koji sami sebe kastriraju i u pustinji čekaju sudnji dan. Desetljeće kasnije vidimo Justina i Aarona kao 30-godišnjake koji se baš i nisu uspjeli pretjerano snaći u životu izvan kulta i žive vrlo skromno. Mlađi od njih, Aaron, sa sjetom se sjeća dana u kultu, a njegovu maštu dodatno podgrije video-kaseta koju dobije od članova kulta. U tom videu stječe se dojam da članovi kulta planiraju počiniti masovno samoubojstvo i braća odluče ponovno posjetiti staro društvo i vidjeti što se događa. Kada dođu u Kamp Arkadiju ispostavlja se da nitko na masovno samoubojstvo ondje ni ne pomišlja i svi djeluju sretno i skladno, a Aaron sve ozbiljnije počinje razmišljati da se ponovno pridruži kultu. S druge strane, Justin je puno sumnjičaviji i sve mu tu djeluje nekako umjetno, tim više jer ubrzo počinjeno shvaćati da se ne samo u Arkadiji (prema grčkoj mitologiji Arkadija je postojbina boga Pana, domovina jednostavnih, priprostih i poštenih ljudi, a svijest o Arkadiji kao mitskom mjestu savršenstva obnovljena je za vrijeme renesanse) događaju neki neobjašnjivi fenomeni i sile koje ljudski mozak ne može pojmiti.

"The Endless" je film kod kojeg je vrlo bitno povjerovati u priču. Ne mislim pod time povjerovati u smislu vjerovati da se nešto slično u stvarnosti može dogoditi, već povjerovati u smislu uvjerljivosti i zanimljivosti, a s ovom pričom u kojoj se poigravaju ne samo s konceptima religije, već i kvantne fizike odnosno metafizike kao što su vrijeme i prostor, Benson i Moorhead su napravili sasvim pristojan posao. Mene je priča ovog filma "kupila" i stvarno je riječ o neobičnoj, prilično bizarnoj i pomalo jezivoj kombinaciji SF-a, trilera, drame i horora. Benson i Moorhead priču su izvrsno strukturirali i u nju čak uspjeli ubaciti podzaplet iz ranijeg filma, a iako su film snimili u skromnim uvjetima i sa relativno skromnim budžetom te s meni uglavnom nepoznatim glumcima, "The Endless" se pokazao kao prilično osvježenje. I stilski je ovaj dvojac iznimno zanimljiv te se vole poigravati i s osvjetljenjem, filterima i bojama te "The Endless" istovremeno djeluje i blještavo i pomalo mutno.

Ovaj je film još jedan dokaz da za snimanje dobrog filma zapravo uopće ne treba puno novca. Naravno da je novac uvijek dobrodošao, no džaba ti stotine milijuna dolara ako nemaš dobru ideju i ako nemaš talenta. Za Bensona i Moorheada ni u kojem slučaju se ne može reći da im nedostaje i ideja i talenta, a legendarnu Lovecraftovu rečenicu da je najstarija i najjača ljudska emocija strah, kao i da je najjači i najstariji oblik straha strah od nepoznatog, koja se pojavljuje na samom početku filma, sjajno su primijenili na "The Endless". Ovdje vidimo da je strah od nepoznatog doista najveći strah jer čovjek ne zna kako u toj situaciji reagirati, a imam osjećaj da bi ovaj film mogao dostići i kultni status. Oni koji vole neobične filmove uz koje moraju razmišljati i filmove koji otvaraju neka zanimljiva pitanja mogli bi uživati u ovom filmu kojeg je jedan američki pisac horora opisao kao da je David Lynch susreo Stuarta Gordona (Re-animator) pa su njih dvojica sreli Dona Coscarellija (Phantasm) u noćnoj mori gospodina Lovecrafta. Kud ćeš bolje pozivnice za fanove horora! 

Primjedbe