Western je očito prilično žilava životinja. Već desetljećima prognoziraju kraj kaubojskom filmu, koji je svoj vrhunac doživio 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća, a odonda se najavljuje da je riječ o žanru kojeg je pregazilo vrijeme. No, western je s vremenom prilično evoluirao pa danas imamo i brojne uspješne moderne western priče kao što su Oscarom ovjenčani "No Country for Old Men" braće Coen, "Hell or High Water" ili nedavni "Wind River". Iako su sve te priče smještene u razdoblje koje ni u kojem slučaju ne pripada klasičnom Divljem zapadu, svi ti filmovi gotovo pa fukcioniraju kao klasični westerni. Okolnosti su se doduše promijenile, nemamo više tu klasičnih revolveraša, no i dalje su tu gotovo pa tipični junaci Divljeg zapada, ali danas se oni susreću s nekim drugim problemima.
Gotovo pa kao klasični western funkcionira i "The Rider", neo-western drama koju je napisala, producirala i režirala mlada kinesko-američka filmašica Chloe Zhao. Radnju ovog filma Zhao je smjestila u Južnu Dakotu, a ovaj je film specifičan po tome što u njemu ne igraju profesionalni glumci, već je da glume same sebe angažirala ljude koji žive na ranču na kojem se snimao film. Na ideju za snimanje ovog filma došla je kad je mladi kauboj po imenu Brady Jandreau, kojeg je upoznala na istoj lokaciji za vrijeme snimanja svog prvog filma, stradao tijekom rodea. Prilikom natjecanja u rodeu, Jandreau je pao s konja i zadobio ozbiljnu ozljedu glave i liječnici su mu rekli da se ni u kojem slučaju više ne smije baviti ovim, nazovimo to, ekstremnim sportom, koji je i dalje očito iznimno popularan na američkom zapadu, gdje klinci vjerojatno ne sanjaju da će jednog dana postati nogometaši, šlager pjevači ili što već klinci danas žele postati, nego sva muška nejač mašta kako će jednog dana krotiti podivljale konje i bikove.
Jandreauova nesreća poslužila je kao motiv Zhao, koja je odlučila snimiti film o mladom šampionu rodea, koji se više ne smije baviti onime što najbolje zna i što najviše voli. Tako je Jandreau ovdje odglumio samog sebe, dok njegov otac, 15-godišnja autistična sestra i njegovi prijatelji također glume sami sebe. Tako Jandreau, koji je za potrebe filma prekršten u Bradyja Blackburna shvaća da je pred zidom i da mora promijeniti svoj život, a to nije nimalo lako. Čime će se baviti sada kad nikakve druge vještine i ne posjeduje i kad mu je jedina opcija rad na kasi u supermarketu, a to ga nikako ne zadovoljava. No, želja da se vrati rodeu jača je od razuma pa prvo počinje raditi kao krotitelj konja, a potom dođe na ideju da će ipak riskirati sve kako bi još jednom sudjelovao na rodeo natjecanju. No, je li rodeo doista vrijedan tolikog rizika, tim više što je njegov najbolji prijatelj, stradao gotovo istovremeno kad i on, ali još puno ozbiljnije jer je nepokretan i izgubio je mogućnost govora.
S ovim vizualno krasnim filmom Zhao odlično problematizira besperspektivnost tih pasivnih krajeva Amerike, koji kao da su zapeli u prošlosti. I dok su istočna i zapadna obala Amerike najrazvijeniji krajevi svijeta, taj mitski američki zapad kao da se i nije previše promijenio u odnosu na vrijeme Divljeg zapada. Jedina šansa da se izdigneš iz prosjeka ondje je da postaneš prvak u rodeu, no šampioni ne mogu biti svi. Koliko je sudbina sličnih poput Jandreauove i koliko je sličnih mladića zdravljem ili čak životom morala platiti da bi shvatili da američki san, barem na Zapadu, i nije tako nadohvat ruke. Kako u "The Rideru" glume obični ljudi, zato je valjda i posve jasno da ovaj film funkcionira gotovo kao dokumentarac i da djeluje hiperrealistično. Premijeru je "Jahač" imao u Sundanceu, prikazan je ubrzo i na kritičarskoj večeri festivala u Cannesu, a potom je prikazan na još brojnim festivalim diljem svijeta te ga je kritika u velikoj većini slučajeva dočekala pohvalno, ponajviše ističući upravo tu gotovo pa hipnotičnu poetiku, sjajnu fotografiju i krajolike, ali i gotovo pa šokantni realizam.
Primjedbe
Objavi komentar