Komedija definitivno nije prva asocijacija kad se spomene ime Martina Scorsesea, no u galeriji gangsterskih filmova, biografija, povijesnih, rock dokumentaraca, krimića, filmova s religijskim temama, ima ovaj genijalac i nekoliko komedija. Prva polovica 80-ih godina bilo je razdoblje kad je stari Marty odlučio nakratko svoju filmografiju "presjeći" s dvije komedije. Prvu od njih, "Kralj komedije" s neizostavnim Robertom De Nirom snimio je 1982. godine, a tri godine kasnije predstavio se Scorsese i sa crnom komedijom koja je u nas pomalo nespretno prevedena kao "Idiotska noć". Glavnog junaka ovog filma, Paula Hacketta (Griffin Dunne), mladića zaposlenog u uredu, bilo bi možda pregrubo nazvati idiotom (prema nekadašnjoj klasifikaciji kvocjenta inteligencije kod ljudi idioti su oni s najnižim kvocjentom, od 0 do 25, a Paul definitivno ne spada u tu kategoriju). Logičniji prijevod filma u svakom slučaju bi bio recimo "Sitni sati", pošto se kompletna radnja ovog filma odvija iste noći u ranojutarnjim satima.
Nakon što u kafiću upozna zgođušnu djevojku Marcy (Rosanna Arquette), a ona mu ostavi svoj broj telefona, Paul joj se odluči javiti već iste večeri, a ispostavi se da Marcy živi kod avangardne kiparice po imenu Kiki (Linda Fiorentino) na drugom dijelu grada. Ipak Paul odluči krenuti ondje jer mu se čini da bi moglo biti nešto između njega i Marcy, no već od samog početka puta i vožnje taksijem prema njujorškom Sohou krene po zlu i noć se pretvara u nezamislivu noćnu moru od koje Paulu vjerojatno nikada neće pasti na pamet žaliti se kako je uredski posao dosadan i da mu nedostaje avantura. Zanimljivo je kako je prvi izbor za režiju ovog filma po scenariju Josepha Miniona bio tada mladi i neetablirani Tim Burton. U to je vrijeme Scorsece doživio prilično razočaranje jer Paramount odustao od snimanja "Posljednjeg Kristovog iskušenja" (za koju godinu Scorsese je, kao što znamo, ipak snimio taj film, no ne za Paramount, već za Universal), što ga je nagnalo da se fokusira na nezavisnu produkciju. Na Minionov scenarij je naletio zapravo sasvim slučajno, preko svog odvjetnika, koji ga je spojio s grupom koju je predvodio Griffin Dunne, glumac koji je i odglumio ulogu Paula Hacketta. Scenarij je prilično oduševio Scorsesea, koji je u njega ubacio i minimalne preinake poput određenih dijelova dijaloga koje je preuzeo od Franza Kafke, a na taj je način želio prikazati i svoju frustraciju zbog problema s produkcijom "Iskušenja".
"After Hours" bio je prvi film koji je Scorsese snimio još od 1974. godine i "Alice više ne stanuje ovdje", a da se u njemu ne pojavljuje Robert De Niro. Iako se ovaj film i nije pokazao kao pretjerani kino-hit, u međuvremenu je dostigao kultni status, a Scorseseu je donio nagradu za najbolju režiju na festivalu u Cannesu. Iako se "Idiotsku noć" i danas s pravom ne svrstava u sam vrh Scorseseovog opusa, ne može se poreći da je riječ o zanimljivoj i satiričnoj crnoj komediji, kojom je ovaj velikan dokazao da se i više nego solidno može snaći i na terenu koji mu je relativno stran.
Primjedbe
Objavi komentar