ALL THE KINGS MEN (1949,SAD) - 8/10

 

Možda postoji netko tko se neće složiti s mojom konstatacijom, ali političare smatram daleko najgorom skupinom ljudi. Možda je i postojao neki tip koji se u politiku odlučio uključiti iz poštenih pobuda, želeći stvarno i učiniti nešto za opće dobro, no na kraju se uvijek ispostavi da je uz pomoć politike napravio nešto za vlastito dobro. Možda previše cinično gledam na tu bagru i jasno da nisu svi isti, doista i ima onih loših i onih još lošijih, ali činjenica je da će teško netko tko ima želudac i prismrditi toj žgadiji, a da ne doživi mučninu ili proljev gori nego da je u sebe ulio dvije litre kiseliša koji je danima stajao na suncu. Jedan od takvih izrazito licemjernih tipova koji su naizgled iz dobrih i uzvišenih pobuda odlučili ući u politiku je i glavni junak ovog filma po imenu Willie Stark. Ogorčen korupcijom i kriminalom u svom okrugu, Stark se odluči kandidirati za guvernera bez ikakve podrške i stranačke infrastrukture, a priča o glasnom političaru iz zabiti zaintirigira i mladog novinara Jacka Burdena, koji počinje izvještavati o njegovom djelovanju.

Novinar ubrzo padne na Starkove priče i počne od njega stvarati zvijezdu, no u okršaju s uhodanom političkom mašinerijom seoski galamdžija nije imao šanse. Odluči se on pripremati za sljedeće izbore, a kad shvati da je ovaj puta u izbore gurnut samo kao netko tko će oduzeti glasove kandidatu opozicije i da je iskorišten kao najobičnija marioneta, odlučuje se posebno zainatiti. Za sljedeće izbore već je čovjek jako dobro shvatio političke mehanizme te u maniri blagoglagoljivih populista s naših prostora uspije ugrabiti vlast. I tek tada vidimo njegovo pravo lice. Iz borca za pravdu i glavnog kritičara poretka s početka filma, Stark se pretvara u najgoreg od najgorih, gotovo pa tiranina koji želi pod kontrolom imati apsolutno sve, a u eliminaciji protivnika ne libi se služiti metodama kojih se ne bi postidio ni Staljin. Kompletna mašinerija upregnuta je tako u glancanje Starkovog imidža, a u početku idealistički nastrojeni Burden, koji je u Starku vidio čovjeka za promjene, potpuno gubi sve iluzije i pokušat će zaustaviti monstruma kojeg je stvorio.

Ugledni američki filmaš Robert Rossen "Sve kraljeve ljude" snimio je prema romanu Roberta Penna Warrena iz 1947. godine, romanu za koji je dobio Pullitzerovu nagradu i romanu koji se i danas svrstava u ponajbolja književna djela 20. stoljeća. Dobio je ovaj film Oscara za najbolji film 1949. godine, a za glumačke performanse nagrađeni su i Broderick Crawford za ulogu Starka, kao i Mercedes McCambridge koja je utjelovila djevojku po imenu Anne Stanton, Burdenovu djevojku na koju je oko bacio i Stark. Zanimljivo je kako je glavna uloga prvotno bila ponuđena Johnu Wayneu, koji je ulogu Starka s gnušanjem odbio jer je smatrao scenarij nepatriotskim i da na ružan način pokazuje američko društvo. No, kozmička pravda ipak je zadovoljena jer je Crawford u utrci za Oscara za glavnu mušku ulogu potukao upravo Waynea, koji se odlučio za ulogu u očito patriotskijem filmu "Sands of Iwo Jima".

U knjizi, baš kao i filmu, istražuju se i neke kršćanske teorije, a među njima i ona o iskonskom ili originalnom grijehu. Tako u jednom trenutku Stark kaže jednu fantastičnu rečenicu koja glasi "Man is conceived in sin and born in corruption, and he passeth from the stink of the didie to the stench of the shroud", kojom želi potvrditi da ne postoji onaj koji nikada nije griješio i o kojem se ne mogu iskopati svakakve prljavštine. Zanimljivo je kako je Penn lik Starka izgradio prema dugogodišnjem guverneru Louisiane i američkom senatoru iz 30-ih godina prošlog stoljeća, no Starka gotovo pa možemo pronaći gotovo u svakom političaru koji nam padne na pamet. Iako je ovaj film snimljen prije gotovo 60 godina (2006. godine snimljena je još jedna verzija filma po Pennovoj knjizi u kojoj su glumili Anthony Hopkins, Jude Law, Kate Winslett i James Gandolfini) i današnji, posebno oni balkanski, političari kao da su preslika Willieja Starka. Glavna poruka knjige, kao i filma zasigurno je - ne vjerujte političarima, pa ni onda kada govore samo ono što tako lijepo zvuči. Zapravo, tek tada im posebno ne vjerujte.

 

Primjedbe