Američki san krilatica je koja se provlači već desetljećima i ideal je to koji je u međuvremenu u potpunosti promijenio svoj smisao. I dok se nekada pod američkim snom podrazumijevalo da u toj zemlji beskrajnih mogućnosti onaj koji vrijedno radi, onaj koji je inteligentan, spretan i sposoban, uz minimalnu dozu sreće ima šansu uspjeti za što su trebale godine, desetljeća, a nekada bi uspjeh ostvarile tek sljedeće generacije, danas se računa da bi se američki san trebao i morao ostvariti preko noći. I to po mogućnosti sa što manje rada i truda, a ta vizija američkog sna dakako nije svojstvena samo Americi, već i cijelom svijetu. Jer zašto bi se za uspjeh, bogatstvo ili slavu strpljivo i vrijedno radio, kad vidimo da se to može postići preko noći. Zato i ne čudi da su današnjim klincima uzor razni kriminalci, bezveznjaci i posvuduše koji se normalnim ljudima svakodnevno rugaju s tih silnih portala i koji nas svakodnevno maltretiraju s pričama koje pošten svijet dovodi na rub moždanog udara i koje ne mogu zanimati nikoga tko koristi barem dva posto mozga. Vide mladi te kretene pa si valjda pomisle ma koji vrag ću se ja mučiti i pošteno i strpljivo raditi pa se vjerojatno utopiti u masi, kad gle ovog, nit' je pametniji, nit' je ljepši od mene, a svaki se dan naslikava na drugom kraju svijeta i uživa u životu, dok ja bubam diferencijalne jednažbe, drugi balkanski rat ili čitam "Smrt Smail-age Čengića". Kad se tome doda da današnji klinci zasigurno imaju dojam da se u njihovim životima ništa zanimljivo i značajno ne događa, a svakodnevno putem raznih društvenih mreža i kvaziportala vide kako brojni njihovi vršnjaci uživaju i zabavljaju se, onda i ne čudi da klinci dolaze na svakakve ideje. No, skupina studenata iz mjesta Lexington u Kentuckyju 2004. godine ipak ih je gotovo sve uspjela nadmašiti.
Spencer Reinhard (Barry Keoghan, sjećamo ga se iz "Dunkirka" i "Ubojstva svetog jelena") student je umjetnosti i on ima dojam da život samo prolazi pokraj njega, a kad posjeti sveučilišnu knjižnicu u kojoj se čuva zbirka rijetkih i starih knjiga, među kojima i originalno Darwinovo "Podrijetlo vrsta", on dođe na ideju da bi te knjige mogao ukrasti. Čudi se dečko čak kako se nitko toga prije njega nije dosjetio. Jer knjižnica je slabo čuvana, na odjelu u kojem su te rijetke knjige nalazi se tek jedna knjižničarka, a zgrada nema ni zaštitare. Kad on svoju ideju ispriča prijatelju Warrenu Lipki (Evan Peters), on shvati da akcija pljačke uopće ne bi trebala biti toliko neizvediva. Krenu ova dva mladića razrađivati detalje i pod utjecajem brojnih sličnih filmova koje su gledali odluče doista isplanirati pljačku. I dok Spencer i dalje vjeruje da je sve što rade na razini neke bolesne igre i zafrkacije, Lipka je i više nego ozbiljan pa ova kriminalna družina koja će se ubrzo i povećati doista i krene u akciju.
I ne morate se brinuti, nisam s ovim nešto puno zaspoilao jer na samom početku filma vidimo da su se ovi priučeni razbojnici stvarno odlučili na ovaj suludi potez. Naziv "Američke životinje" očito je prilično dvosmislen jer osim što se odnosi na skupinu ovih klinaca, tako se naziva i jedno poglavlje u Dawrinovoj knjizi koju je ova družba odlučila ukrasti. Ove priče se uhvatio Bart Layton, britanski filmaš koji je do sada najpoznatiji bio po dokumentarcima (vjerujem da se mnogi sjećaju filma "The Imposter", još jedne nevjerojatne priče o mladom Španjolcu koji je samog sebe podvalio za nestalog sina obitelji iz Teksasa), a i u "American Animals" ostao je donekle vrijedan dokumentarnom stilu. Ne samo što je ovaj igrani film i snimljen u gotovo pa dokumentarističkom stilu, već je Layton u njega ubacio i prave dokumentarne segmente u kojima stvarne "američke životinje" pričaju o onome što su napravili, kako su se na tako nešto uopće odlučili i kakve je to implikacije imalo na njihove živote. Takvim je pristupom uspio unijeti Layton određenu dozu svježine u svoj film, koji ne manjka na uzbuđenjima i iznimno je dinamičan i film je premijeru imao na Sundance film festivalu, gdje je bio u konkurenciji za glavnu nagradu.
Unatoč tome što je stvarno riječ o zanimljivom, originalno koncipiranom i dobro osmišljenom filmu, "American Animals" ne samo da je doživio priličan debakl u kinima, već je izbio i priličan skandal pošto je distributer optužen da je sam kupovao kino ulaznice i potom ih dijelio kako bi se povećale brojke. Ovo je zapravo više-manje nebitno, no ustvari i dosta govori o publici, i to ne samo američkoj, a to je da danas u kinima jako teško dobro prolaze filmovi koji nisu o superjunacima ili slične teme koje se u Hollywoodu nesmiljeno štancaju. Posebno me čudi da ovaj film nije imao poseban odjek među mlađom publikom, za koju je prvenstveno i bio namijenjen, no kad se vratimo na početak teksta, to me zapravo i ne bi trebalo čuditi. Jer ovim se filmom pokazuje da moderna vizija američkog sna može imati i ozbiljne posljedice i da bi se za svoje postupke trebalo i odgovarati, a to je očigledno nešto što mladež baš i ne želi znati i valjda želi vjerovati da je sve doista moguće. Uz to, "American Animals" može se pohvaliti i izvrsnim soundtrackom, a to je nešto uvijek posebno cijenim kod filmova.
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar