Još
jedan u nizu filmova čija je ideja bila daleko bolja od realizacije,
a u ovom više trileru, nego hororu, koji je po scenariju
izvjesnog Brandona Boycea režirao nekadašnji scenarist
blockbustera poput "Dana nezavisnosti", "Godzille"
i "Zvjezdanih vrata" Dean Devlin, sve se na polovici filma
nekako počinje raspadati i postajati neuvjerljivo, čak i bedasto.
Sean Falco (mladi irski glumac Robert Sheehan) amaterski je fotograf
i sitni kriminalac, koji sa svojim kompićem radi kao razvozač
automobila ispred talijanskog restorana. Razvoženje i parkiranje
automobila gostiju restorana Sean i kompić mu Derek koriste da bi
tim istim vlasnicima za vrijeme dok se oni goste karbonarom,
špagetima, guakamolima ili što se već jede u talijanskim
restoranima, krali iz domova. I očito to funkcionira neko vrijeme
(prva očita glupost, pa i oni policajci iz viceva bi vjerojatno
nakon nekog vremena povezali da su svi ti okradeni ljudi jeli u
istom restoranu pa došli do ovog dvojca), a problemi nastanu kad
Sean odluči upasti u kuću tipa (David Tennant), koji u restoran
stigne s nekom bijesnom pilom. Kad mu upadne u kuću, Sean u jednoj
od soba pronađe utamničenu djevojku (Kerry Condon), koju je ovaj
sadist tko zna kada ondje pospremio. U mladiću iznenada proradi
savjest te slučaj prijavi policiji, a kad bogati sadist za
kojeg se ispostavi da se zove Cale Erendreich shvati da ga je
ovaj prijavio, odluči mladiću potpuno uništiti život.
I tada nastaju problemi jer se ovaj potencijalno zanimljivi triler počinje pretvarati u nevjerojatno naivnu, na trenutke i smješnu sapunicu. Sama motivacija ovog sadista potpuno je blesava, kao i način na koji on rješava sve što mu se nađe na putu. Činjenica je da na trenutke "Loši Samaritanac" djeluje uzbudljivo i da je korektno režiran, no priča je u svojoj srži potpuno prazna i neuvjerljiva da ocjena nikako ne može biti viša. Najsvjetlija točka svakako je poznati karakterni škotski glumac David Tennant (Doktor Who, Broadcurch) kao sadistički otmičar, koji pomalo djeluje kao karikatura sličnih negativaca u daleko ozbiljnijim filmovima. Da se ostalo na pomalo hičkokovskom terenu, kako je i započeo ovaj film (svaka sličnost s "Prozorom u dvorište" sigurno nije slučajna), možda bi to ispalo i bolje i uvjerljivije, no uslijedilo je opasno glavinjanje, koje je rezultiralo nevjerojatno predvidivom završnicom. Ipak sam od ovog filma očekivao daleko više.
Primjedbe
Objavi komentar