Krzysztof Kieslowski jedan je od onih filmaša koji se rijetko spominju kad se rade liste najboljih umjetnika svog vremena, no da je ovaj prerano preminuli Poljak snimio samo ovu seriju, ili bolje rečeno niz od deset kratkih filmova, imao bi osigurano mjesto u filmskoj povijesti. Kieslowski se filmom počeo baviti još 60-ih godina prošlog stoljeća i prvo je snimao dokumentarce, da bi se potom prebacio i na igrani film. No, i u njegovim igranim filmovima osjeti se da je potekao upravo iz dokumentarnog filma i da je imao nevjerojatan osjećaj za naizgled obične i svakodnevne teme o običnim ljudima u svakodnevnim problemima. Njegovi filmovi iznimne su karakterne studije, možda i najbolje još od filmova nenadmašnog Ingmara Bergmana, a unatoč tome što je od 70-ih godina snimao zanimljive, nagrađivane i hvaljene filmove, potkraj 80-ih je upravo s "Dekalogom" ušao u uzak krug najcjenjenijih europskih filmaša svog vremena, što je potom potvrdio i trilogijom "Tri boje" za koje je zaslužio i nominaciju za Oscara za najboljeg redatelja i scenarista.
Koncepta
za "Dekalog" zapravo se dosjetio njegov kolega Krzysztof
Piesiewicz, kad je vidio umjetničke ilustracije iz 15. stoljeća
za deset božjih zapovijedi. Odmah mu se učinilo da bi bilo izazovno
pozabaviti tematikom zapovijedi i pokušati na temelju njih ispričati
deset priča iz tadašnjeg poljskog društva. Društva kasnog
komunizma na izdisaju i društva iz kojeg se nikada, unatoč sillnom
trudu vladajućih aparatčika, nije uspio izbrisati snažni katolički
duh. Poljska je specifična i po tome što je za vrijeme
komunizma za razliku od ostalih država istočnog bloka, crkva i
dalje imala jako važnu ulogu u društvu i što je velik broj ljudi i
dalje prakticirao vjeru, unatoč službenim zabranama. Taj neobični
koktel marksizma i kršćanstva koje je prakticiralo poljsko društvo
zapravo je i jedan od lajt-motiva cijele serije, koja je na poljskoj
televiziji emitirana krajem 1989. godine. Piesiewiczeva ideja
pokazala se kao veliki izazov za Kieslowskog te su dva Šištofa (ako
se ne varam tako bi se trebala čitati i izgovarati njihova imena)
ubrzo počela raditi na konceptu za niz kratkih filmova.
Na
kraju se ispostavilo da su sve priče zapravo samo temeljene na
božjim zapovijedima i Kieslowskog su više zanimali filozofski
izazovi, nego puko objašnjavanje koncepta iz Biblije. Također,
želio je seriju iskoristiti i da bi prikazao kao portret tadašnjeg
poljskog društva, koje se našlo pred ozbiljnim izazovima, a
namjerno je odlučeno da će se zaobići političke teme na čemu je
inzistirao u ranijim filmovima. Daleko od toga da u "Dekalogu"
nema i političke angažiranosti, no ona je svedena na suptilnu
kritiku i prikaz stanja u društvu na temelju priča nekolicine
pojedinaca koji žive u ogromnom stambenom kompleksu negdje u
Varšavi. Zanimljivo je kako je Kieslowski u početku planirao
angažirati različite redatelje za svaku epizodu, no na kraju je od
toga odustao i svih deset jednosatnih filmova režirao je sam. U svim
tim kratkim filmovima on na svoj način interpretira božje
zapovijedi pa se tako u filmu posvećenoj prvoj zapovijedi koja glasi
"nemaj drugih bogova uz mene" bavi idolizacijom znanosti. I
tako dalje, a riječ je o misaonoj i filozofskoj seriji koja je
namijenjena za ozbiljnu publiku, publiku koja voli razmišljati o
onom što je pogledala i publiku u kojoj odgledani sadržaj ostane
još dugo nakon što završi odjavna špica.
"Dekalog" mnogi već gotovo tri desetljeća smatraju samim europskim televizijskim vrhuncem, a ovu je seriju možda najbolje opisao legendarni Stanley Kubrick, koji je kazao da se ne može sjetiti kada je gledao nešto što ga je toliko dirnulo kao ovo remek djelo Kieslowskog i Piesiewicza i da je to remek-djelo svih remek-djela. U ovih deset epizoda u glavnim i sporednim ulogama izredali su se gotovo svi najpoznatiji poljski glumci iz tog razdoblja, a zanimljivo je da se prema ocjenama na IMDB-u "Dekalog" i dalje nalazi među 20 najboljih televizijskih serija svih vremena.
Primjedbe
Objavi komentar