Čileanac Sebastian Lelio pozornost je na sebe skrenuo provokativnom dramom "Una mujer fantastica" za koju je osvojio i Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog područja, a i nakon tog filma nastavlja se Leio baviti dosta provokativnom tematikom. Bilo bi nepošteno reći da mu je Oscar otvorio vrata angloameričkog tržišta, pošto je već krajem 2016. godine upravo on izabran da napiše scenarij i režira film po romanu "Disobedience" Naomi Alderman. Priča o dvije lezbijke iz ortodoksne židovske londonske zajednice očito je posebno zaintrigirala poznatu glumicu Rachel Weisz (također Židovka iz Londona, no ne baš ortodoksna očito). Weisz je i sama odigrala jednu od dvije glavne uloge, ženu po imenu Ronit Krushka, kćer poznatog rabina, koja se vraća kući dvadesetak godina nakon što je napustila obitelj i zajednicu. Razlog povratka nije nimalo lijep. U London se iz New Yorka ova žena koja se danas zove Roni Curtis i bavi se umjetničkom fotografijom vraća jer joj je umro otac s kojim nije bila u kontaktu godinama.
Njezin povratak izazove prilične reakcije židovske zajednice, koja je praktički na nju već zaboravila i gotovo nitko nije očekivao da će se vratiti. Nitko, osim Esmi, žene s kojom je Ronit prije dvadesetak godina bila u vezi, a kad je ta njihova veza otkrivena, Ronit je otišla i više se nikome nije javila. S druge strane, Esmi se udala za Ronitinog bratića Dovida, također ortodoksnog Židova koji je progamirani nasljednik starog rabina. Kad se Esmi i Ronit ponovno susretu, iznova se probudi strast među njima, a to bi u probleme moglo dovesti obje, posebno Esmi. Iako ovaj puta u filmu nema transvestita, transseksualaca ili čega već sve trans ima, posve je jasno zašto je i ovaj Leliov film toliko provokativan. I u "Neposlušnosti" se bavi Lelio svojevrsnom zabranjenom ljubavi jer gotovo podjednako koliko je nezamisliva veza mladog transseksualca sa starijim oženjenim muškarcem u njegovom Čileu, jednako toliko je očito nezamisliva i lezbijska veza u ortodoksnoj židovskoj zajednici.
Uz opet jako dobru Leliovu režiju, najveća vrijednost ovog filma ipak su tri glavne uloge, koje su jako dobro odigrali Weisz, ali i Rachel McAdams kao Esmi te Alessandro Nivola kao Dovid. Svo troje su iznimno uvjerljivi kao tri lika koja su na potpuno različite načine odlučila prihvatiti svoje predestinirane uloge u zajednici. Ronit se tako jedina pobunila protiv striktnih i strogih, arhaičnih pogleda na život u kojem je ženina isključiva dužnost povinovati se željama obitelji, udati se za uglednog člana zajednice i rađati mu djecu. Iz sigurne pozicije kćeri uglednog rabina ona je odlučila otići na drugu stranu svijeta jer je bila svjesna da to ne bi bila ona i nije se željela pokoriti i prihvatiti nametnuto joj stanje stvari. S druge strane, Esme nije imala hrabrosti učiniti isto, već je odlučila ispuniti očekivanja zajednice, udati se za čovjeka kojeg uopće ne voli, dok je Dovid svjestan da se Esme za njega udala bez ljubavi, samo zato što je društvo od nje to očekivalo. Tako ovdje imamo dvije nesretne žene, od kojih je jedna nesretna jer je ostala, a druga što je morala otići.
Ovim filmom Leilo kao da je ušao na teren pionira nečeg što se naziva "New queer cinema pokreta" Todda Haynesa (Far from Heaven, Carol, I'm not There), a koliko vidim i u sljedećem filmu "Gloria", čija je premijera predviđena za ovu godinu, ovaj će se Čileanac baviti ženskim slobodama i pravima. Vidjet ćemo kako će se karijera ovog u svakom slučaju zanimljivog filmaša u budućnosti razvijati i hoće li se i dalje nastaviti držati slične tematike ili će se pozabaviti i nekim drugim pitanjima. "Disobeidence" je inače premijeru imao na Toronto film festivalu 2017. godine, poslije čega je prikazan na još brojnim festivalima, a mora se priznati da su Leilo i njegova koscenaristica Rebecca Lenkiewicz fino struktirali ovu priču, koja se malo pomalo otvara i u kojoj imamo i jednu podosta eksplicitnu scenu između dvije glavne junakinje. U svakom slučaju zanimljiv i iznimno provokativan film kojim se otvaraju pitanja o zatvorenosti i isključivosti, ali i seksualnosti u religijskim društvima, koja očito nikako da uhvate korak s vremenom te i dalje kao da su zapela u srednjem vijeku. I to ne samo po pitanjima seksualnosti.
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar