FIRST REFORMED (2017,SAD) - 10/10

Paul Schrader čovjek je koji se predstavio još tijekom 70-ih i to kao jedan od najtalentiranijih scenarista svoje generacije, a potpisuje ovaj danas 72-godišnjak filmove kao što su Scorseseovi "Taksist", "Razjareni bik" i "Posljednje Kristovo iskušenje". Nakon velikog uspjeha "Taksista" Schrader je dobio priliku i sam režirati filmove, a redateljski vrhunac vjerojatno je doživio 1985. godine s filmom "Mishima: Život u četiri poglavlja", biografijom japanskog pisca, pjesnika, glumca, redatelja, modela i nacionalističkog revolucionara Yukia Mishime, koji se 1970. godine ritualno ubio nakon što je njegov pokušaj državnog udara završio neuspjehom. Za razliku od svojih suvremenika poput već spomenutog Scorsesea ili Spielberga, Coppole, Lucasa, De Palme i ostalih koji su revolucionalizirali film tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća, Schrader se prvi put s filmom susreo tek kad je stigao na fakultet. Njegovi striktni roditelji kalvinisti zabranjivali su mu gledanje filmova sve do 18. godine, a jednom kad je zabrana nestala, Schrader je počeo gutati sve od filmova što se našlo ispred njega. Ipak, za razliku od svojih suvremenika na koje su najviše utjecali francuski novi val, kao i klasični američki film, Schrader je kao najveće uzore uvijek isticao avangardne filmaše poput Francuza Roberta Bressona, Japanca Yasujiroa Ozua i Danca Carla Theodora Dreyera.

No, njegova zvijezda je već polovicom 80-ih očito prestala svijetliti i, baš kao ni Michael Cimino, nije se uspio Schrader prilagoditi novonastalim okolnostima. Tako je upao u prosječnost koja je potrajala puna tri desetljeća i snimao je u tom razdoblju filmove koji se nikako ne mogu usporediti s onima iz prijašnjeg desetljeća, a još gore je posrnuo u novom tisućljeću da bi dno dotaknuo s katastrofalnim filmovima kao što su "Dying of the Light" ili "Divlji psi", oba s Nicholasom Cageom u glavnoj ulozi. Nakon "Canyonsa" u kojem se uz notornu Lindsay Lohan u glavnoj ulozi pojavio izvjesni porno glumac umjetnička imena James Deen, izgledalo je da je Schraderova karijera gotova. A onda se pojavio "First Reformed". Šokantna, potresna i uznemirujuća priča o svećeniku Ernstu Tolleru (najbolja uloga Ethana Hawkea u dugo, dugo godina), 46-godišnjaku koji djeluje ne samo kao da je potpuno izgubio vjeru, već kao i da je čovjek koji je i fizički i mentalno potpuno uništen. Tollera očigledno izjeda neka podmukla bolest jer svakodnevno trpi užasne bolove, a ništa manji nisu ni bolovi uzrokovani obiteljskom tragedijom, nakon koje se iz vojne kapelanije prebacio u malenu župu u okolici New Yorka.

Kako bi se borio s vlastitim demonima Toller je počeo pisati dnevnik u koji će godinu dana na papir stavljati svoje turobne misli, nadajući se kako bi to moglo imati nekakav terapeutski učinak na njega. No, bez obzira što je čovjek zaglavio u teški nihilizam i propitkivanje apsolutno svega, ipak je i dalje svećenik pa ga tako jedan dan mlada župljanka Mary (Amanda Seyfried) zamoli da porazgovara s njezinim mužem, Michaelom. On je pak podjednako sjeban tip, jedan od onih agresivnih environmentalista, koji je slomljen jer ćemo uništiti svijet i ne želi imati djece na tom svijetu koji bezglavo srlja u propast. A žena mu je trudna i ona želi dijete, dok njemu i sama pomisao na to stvara bol i ne želi dijete osuditi na život u svijetu osuđenom na propast. Susret dva takva tipa nikako ne može završiti dobro, a pod utjecajem Michaela i svećenik shvaća da je svijet osuđen na propast i da mu nema spasa. Postaje Toller još više ogorčen, autodestruktivan i počne razmišljati na koji način bi se mogao osvetiti okrutnom i užasnom svijetu u kojem je zaglavio, a kako očito živimo u ekstremnim vremenima, tako je Toller očito spreman i na ekstremna rješenja.

Čitajući Schraderovu biografiju nakon gledanja filma, nisam mogao ne doći do zaključka da je lik Tollera zasigurno dobrim dijelom i radio po sebi. Po čovjeku koji se nije uspio snaći u novonastalim okolnostima, čovjeku koji ne samo da se nije uspio prilagoditi duhu vremena, već je usput negdje i izgubio pravog sebe, čovjeku koji je bijesan jer je za sve što mu se događa dobrim dijelom i sam kriv, čovjeku kojem se gadi svijet prepun nepravde. Tollerov lik neodoljivo podsjeća ne samo na Travisa Bicklea iz Taksista, već i gotovo sve dosadašnje najpoznatije Schraderove glavne likove - autodestruktivce koji rade sami protiv sebe, bilo to namjerno ili podsvjesno i koji u finalu podnose bolnu žrtvu ili čin ekstremnog nasilja da bi mogli doživjeti iskupljenje ili katarzu. Stilski i vizualno "First Reformed" jako podsjeća na filmove koji su se snimali u zlatnom dobu Hollywooda, odnosno 70-im godinama prošlog stoljeća (za mene je to i dalje najzlatnije doba američkog filma). Praktički cijeli film, uz tek nekoliko izuzetaka, sastoji se od statičnih kadrova, neprestano se izmijenjuju krupni planovi i totali, a činjenica da gotovo uopće nema glazbe, uz rijetki izuzetak podmuklih zvukova, dodatno utječu na mučan i klaustrofobičan ugođaj.

"First Reformed" u svoja nepuna dva sata dotiče se i mnogih važnih i aktualnih tema kao što samoubojstvo, pobačaj, terorizam, deregulacija, armagedon, globalno zatopljenje i onečišćenje zemlje. No, ovaj je film prvenstveno i žestoka kritika crkve. U ovom slučaju to je reformistička crkva, no tiče se ova kritika svih zapadnjačkih religijskih organizacija koje su postale potpuno samodopadne i gotovo pa same sebi svrhom. Jedan od razloga Tollerove ogorčenosti i gnjeva je u tome što je svjestan da je današnja crkva, crkva kojoj i on sam pripada, izgubila svaki smisao i jedina joj je zadaća zadržavanje utjecaja i sinekura po svaku cijenu. Ako to znači uvlačenje u guzicu politici i krupnom kapitalu, ništa zato, samo da se nas ne dira i nek se ne dira ono što je naše. Crkva kojoj su moral i poštenje ostali najobičnije slovo na papiru i crkva kakvu, uvjeren je Toller, bog sigurno nije zamislio i crkva koje bi se sam bog zasigurno sramio. Crkva koja nije progresivna i nije sklona žrtvi za dobrobit svoje pastve, već crkva kojoj je cilj držati ljude u što je većem mraku i neznanju te parazitirati na njihovoj grbači. "First Reformed" definitivno je kulminacija Schraderove karijere, senzacionalan i katarzičan film koji doista izgleda kao svojevrsni "Taksist" za 21. stoljeće.

IMDB LINK