Gledajući
ovaj korejski film bilo je gotovo nemoguće ne povući paralelu s
jednim daleko poznatijim i daleko bolji filmom. Taj film zove se
"Kišni čovjek", oskarom nagrađeni klasik Barryja
Levinsona s mladim Tomom Cruiseom i njegovom starijem bratu autistu
kojeg je genijalno utjelovio Dustin Hoffman. I u "Ključevima
srca" imamo dva brata od kojih je jedan, ovaj puta mlađi,
autist, no za razliku od Dustina i njegovog Raymonda Babbita koji ima
sposobnost brojanja karata i pamćenja brojeva, Jin-tae, kojeg je
utjelovio mladi korejski glumac Park Jung-min, samouki je pijanistički
virtuoz. Jin-tae je svirati klavir načio gledajući videa na
Youtubeu, no njegov talent nitko nije prepoznao sve dok se u krila
obitelji nije vratio njegov starij brat. Jo-ha (poznati korejski glumac Lee Byung-hun, znamo ga iz "I Saw the Devil", "Bittersweet Life" ili "Dobar, loš, čudan")
nekadašnji je šampion u boksu i tip kojeg je vrijeme pregazilo.
Njegovo zlatno doba je prošlo i postao je vreća za napucavanje
mlađim boksačima, a nakon što doživi prometnu nesreću, vraća se
on na njegu mami i bratu koje je napustio godinama ranije.
I
pokazao se ovaj korejski film kao sasvim simpatična kombinacija
komedije i obiteljske drame. No, kao u brojnim ne samo korejskim, već
i filmovima iz ostatka istočne Azije i ovdje je dosta problematično
što je uvod stvarno predugačak i što mora proći i više od
polovice filma da bi se tu počelo događati ono što bi trebalo biti
i glavna ideja filma, a puno previše vremena nosi se na nekakav set-up. Nekako sam na to već i navikao, očito je
takav stil gotovo pa nezaobilazan ondje i tko sam ja da im držim
prodike, no mogao se bez problema ovaj film sasvim kvalitetno
zaokružiti i na sat i pol vremena (sad baš razmišljam postoji li
uopće koji korejski film da na traje barem dva sata?), no bez obzira
na sve zaslužio je i više nego prolaznu ocjenu. Fllm je bio iznimno
popularan u korejskim kinima te je već u tri tjedna nadmašio brojku
od tri milijuna gledatelja koji su platili ulaznicu i zaradio je više
od 25 milijuna dolara, što i ne čudi jer je zapravo riječ o
gorkoslatkoj, toploj i inspirativnoj obiteljskoj priči.
Primjedbe
Objavi komentar