Filmski festival u Motovunu već godinama je jedan od najboljih i najpoznatijih hrvatskih kulturnih proizvoda i sjajna reklama za našu državu u cijelom svijetu. Niz filmaša iz cijelog svijeta čija su djela prikazana na motovunskom brdu filmova je podugačak, no festival kao festival, nije Motovun samo prikazivanje i gledanje filmova. Dobra zabava ondje je zagarantirana, fešta se do jutra, a jasno da uvijek postaje oni kojima zabave i druženja nikada nosta. U mome kraju one koji prilično zaglave pa ih se i ujutro ili ako su u formi čak i prijepodne može sresti kako i dalje bauljaju u nekom svom filmu nazivaju "noćašnji", a upravo takva skupina "noćašnjih" zaputi se u kratki izlet poslije burne noći u Motovunu u filmu poznatog hrvatskog dokumentarista Igora Bezinovića. Film "Kratki izlet" zapravo je Bezinovićev igrani prvijenac, ukoliko se izuzme kratki igrani film "Vrlo kratki izlet" koji je snimio prije nekoliko godina.
"Kratki izlet" je pomalo iznenađujuće 2017. godine trijumfirao u Puli i dobio je veliku zlatnu arenu za najbolji hrvatski film godine i to u vrlo jakoj konkurenciji filmova kao što su "Goran", "Ustav Republike Hrvatske" ili "Ne gledaj mi u pijat". No, nakon što sam ga konačno uspio pogledati, izbor žirija koji je nagradu opravdao uz objašnjenje "Nadahnuta i moderna egzistencijalistička alegorija koja nenametljivo raste iz kadra u kadar. Poput junaka Bezinovićeva filma koji se odluče za avanturu traganja za starom Gradinom koja navodno krije rijetke ljepote i gledatelj koji se odvaži zaroniti u ovaj film susrest će se s osobitim i širokim spoznajama. Vrsna križanja fikcije i dokumentarizma, nadogradnje konkretnoga apstraktnim, a realnoga nadrealnim" potpuno mi je jasna. Bezinovićev film iznimno je zanimljiva kombinacija igranog i dokumentarnog flma koja je snimljena po motivima istoimenog lektirnog romana Antuna Šoljana za koju sam u početku mislio da je nastala po stvarnim iskustvima glavnih junaka.
Činilo mi se tako do jednog trenutka da su Bezinović, kao i koscenarist Ante Zlatko Stolica, koji je u filmu i odglumio samog sebe te ima i ulogu naratora, poslije besane noći krenuli u potragu za starom crkvicom u kojoj se navodno nalaze nevjerojatne freske. Na to ih nagovori osebujan tip po imenu Roko (Mladen Vujčić, jedini profesionalni glumac u ovom ansamblu) te ranom zorom na kratki izlet kreće skupina od sedam ljudi. I svi ti ljudi, osim Roka, glume sami sebe te sam zbog toga ponajviše i pomislio da je riječ o filmu zasnovanom na stvarnim događajima, no ubrzo se ispostavlja da je izlet ovdje samo metafora i da je riječ o jednom od onih filmova koji bi si svaki gledatelj mogao protumačiti na svoj način. Iako nije isključeno da se ova ili slična ekipica nekad i zaputila na ovakav ili sličan izlet, a "Kratki izlet" jedan je od rijetkih hrvatskih primjera nečega što se u svijetu filma naziva pseudodokumentarac (vrlo blizak srodnik tome je i "mockumentary", čiji je jedan od svježijih primjera je i "Houston, We Have a Problem" Slovenca Žige Virca snimljen u slovensko-hrvatskoj koprodukciji, no "Kratki izlet" nikako se ne bi smio uspoređivati s ovom dobrom zajebancijom na račun navodnog jugoslavenskog svemirskog programa).
Svjestan sam da je ovo jedan od onih filmova koji nisu za široke mase i da bi oni koji su navikli na klasične žanrovske filmove nakon gledanja "Kratkog izleta" ostati dosta zbunjeni. Mnogi će se po završetku ovog filma pitati što sam upravo to pogledao i što je pjesnik htio reći, no nekako imam dojam da je to i bila glavna autorova intencija. Prodrmati osjetila svoje publike i svih onih koji se odluče na gledanje ovog filma i da malo razmišljaju nad onim što su upravo vidjeli. Zašto si film poput "Kratkog izleta" svatko ne bi protumačio na svoj način, a upravo ta metafizičnost i hermetičnost daju neki poseban šarm i duh ovom u svakom slučaju nesvakidašnjem filmu. Pomalo me ova priča čak i podsjetila na latinoameričke priče prožete magijskim realizmom pa tako i unutrašnjost Istre ovdje na trenutke djeluje kao "terra incognita", zemlja vila, duhova i magije, baš poput Amazonije u romanima Borgesa ili Marqueza. Osim u Puli, "Kratki je izlet" trijumfirao i po brojnim drugim filmskim festivalima, a Bezinović je nagradu za najbolju režiju osvojio i na festivalu koji nosi ime po slavnom Andreju Tarkovskom u Rusiji. Mislim da bi "Kratki film" bio jedan od onih filmova u kojima bi posebno uživao upravo Tarkovski, čovjek koji je i danas sinonim za umjetnički film i potpuno drukčiji pristup filmskoj naraciji u odnosu na klasičnu. Ugodan i nepretenciozan film koji je došao kao pravo osvježenje u moru domaćih filmova teške tematike.
Primjedbe
Objavi komentar