Ben je mladi sportaš koji nakon nesreće na bazenu, odnosno pijane fešte koja je za njega završila skokom na glavu u prazni bazen, završio kao kvadriplegičar i upoznajemo ga u rehabilitacijskom centru. Nije takvo stanje za Bena konačno i postoji šansa da bi se kroz određeno vrijeme mogao oporaviti, a u rehabilitacijskom centru upoznaje on druge ljude s hendikepom, također sve redom mlade žrtve sličnih nesreća. I mislio bi čovjek da je atmosfera na takvim mjestima prilično otužna, no donosi nam ovaj film pomalo drukčiji pogled na život u sličnim rehabilitacijskim centrima. Jer unatoč životnim nesrećama, svi ovi ljudi uspjeli su pronaći neke razloge za život i borbu te im ta novostečena prijateljstva nude nadu i vjeru da bi se njihova situacija u dodatno vrijeme moglo promijeniti.
Svjestan sam da sve ovo na prvu izgleda pomalo sladunjavo ili patetično, no francuski reper i ulični pjesnik Fabien Marsaud poznatiji pod umjetničkim imenom Grand Corps Malade uspio je izbjeći tu zamku. Vjerojatno zato što je sve to i sam proživio jer je kao 20-godišnjak doživio sličnu nesreću. I on je, baš kao i Ben, lik kojeg je očito napisao po samom sebi, pao u prazan bazen i ozlijedio kičmu te su mi liječnici rekli da više nikada neće hodati. No GCM ili Visoko Bolesno Tijelo kako bismo mogli prevesti njegovo umjetničko ime pošto je riječ o čovjeku visokom čak 195 centimetara, ipak je uspio ne samo stati na noge, već danas i dalje nastupa i normalno živi.
I sa svojim debitantskim filmom imao je četiri nominacije za francuski film godine (najbolji mladi glumac - Pablo Pauly, koji je odglumio Bena te sam GCM za scenarij, najbolji debitantski film i najbolji film uopće) napravio je ovaj reper sasvim pristojan posao. Ispalo je to čak dosta duhovito, emotivno, nepretenciozno i sasvim kompletno ostvarenje, sasvim ugodan gorkoslatki film s jako dobrim likovima uz koje se gledatelj može vezati. Posebno se to odnosi na našeg glavnog junaka Bena, optimističnog mladića, čiji vedri karakter i optimizam utječe praktički na sve kolege koje je upoznao u bolnici i koji vrlo brzo postaje omiljen među ostatkom ekipe. Čak je i film sasvim pristojno i pomalo školski režiran, povremeno u stilu videospotova, a film je to sa jako snažnom porukom koja glasi da je život samo jedan i da ga se ne smije olako odreći ma koliko situacija izgledala bezizlazno i nemoguće.
Primjedbe
Objavi komentar