Vjerujem da su se mnogi ljubitelji filma prilično šokirali kad su negdje u ovo vrijeme prije četiri godine čuli da je umro Robin Williams. Šok, vjeverica i iznenađenje bili su još i veći kad se ubrzo saznalo da si je Williams sam oduzeo život, a potpuni šok uslijedio je kad se ispostavilo da je čovjek bolovao od depresije. Depresija i Robin Williams? Onaj nevjerojatni simpatični čovječuljak koji stalno izvodi grimase, krevelji se, zafrkava, nasmijava sve oko sebe i djeluje kao da u sebi ima toliko energije da bi mogao pokrenuti brzi vlak od Pitomače do Kloštra Podravskog boluje od depresije? Priču o liku i djelu ovog poznatog komičara donosi nam ugledna američka dokumentaristica i dvostruka dobitnica Primetime Emmyja Marina Zanevich, koja se očito ispraksirala u sličnim biografskim dokumentarcima. Snimila je žena do sada filmove o kontroverznom francuskom poduzetniku Bernardu Tapieu, eksperimentalno kazališnom redatelju Robertu Wilsonu, redatelju Romanu Polanskom i komičaru Richardu Pryoru, a sada je red očito stigao i na Williamsa.
I mora se priznati da je Zanevich gotovo pa školski odradila ovu biografiju, bez previše eksperimentiranja i mudrovanja snimila je ona klasični biografski dokumentarac u kojem donosi priču o Williamsu od početka do kraja. Pratimo tako Williamsov život od početaka i djetinjstva u Detroitu pa selidbu u San Francisco, što je zapravo vjerojatno najviše utjecalo na njegovu budućnost i odabir profesije. Saznajemo razne detalje iz njegove mladosti i razdoblja kad se probijao kao komičar po raznim ćumezima San Francisca i Los Angelesa, kao i da se, ubrzo nakon što se proslavio, odmah navukao na život zvijezde. Tijekom trajanja cijelog filma autorica pokušava proniknuti u um Robina Williamsa i postavlja si pitanje koje sam i ja postavio u prvom odlomku. Ma je li moguće da je Robin bio usamljen i depresivan? Je li moguće da su vječita nasmiješenost i zafrkancija bili samo fasada kojom je skrivao jednu duboko nesretnu osobu?
O godinama provedenim u društvu Williamsa govore u ovom filmu brojni njegovi prijatelji i komičari poput Billyja Crystala, Stevea Martina ili Erica Idlea, govore i redatelji filmova u kojima je glumio, ali i članovi njegove obitelji. Kroz snimke starih intervjua dosta o sebi govori i sam Williams, a imamo tu i jako puno arhivskih snimki Williamsovih nastupa, kao i snimki i fotografija iz njegovog obiteljskog albuma. Pokušava cijelo vrijeme autorica proniknuti u tajnu Williamsovog genija i dokučiti kako je moguće da je on bio gotovo pa podvojena ličnost, koja je na pozornici davala sve od sebe, a izvan nje je bio potpuno povučen i samozatajan. Je li baš ta spoznaja da je cijelog sebe davao u svakom nastupu, o čemu svjedoče brojni svjedoci vremena, utjecala na njegov život izvan pozornice i je li konstantna potreba da nasmijava sve oko sebe bila neka vrsta poziva u pomoć? Na ova i slična pitanja Zanevich pokušava pronaći odgovor, a u tome djelomično i uspjeva i u tome je možda i najveći uspjeh ovog filma pošto smo se posljednjih godina materijala o Williamsu mogli nagledati do mile volje.
Primjedbe
Objavi komentar