Mrak,
depresija, autodestrukcija, ništavilo i neperspektivnost kao da su se
posljednjih godina duboko uvukli u američki televizijski program, a posljednji
dokaz tome je i mini-serija "Oštri predmeti" snimljena prema
hit-romanu američke spisateljice mlađe generacije Gillian Flynn. Oni koji baš i
ne čitaju knjige ili su ovu, baš kao i ja, nekim čudom zaobišli, s opusom ove
književnice mogli su se upoznati preko odličnog Fincherovog filma "Gone
Girl" s Benom Affleckom i Rosamund Pike ili filmom "Dark Places"
sa Charlize Theron u glavnoj ulozi. Svi oni koji su gledali bilo koji od ovih
filmova vjerojatno dobro znaju koliko je to mračno i mučno štivo, no s
"Oštrim predmetima" kao da se otišlo i korak dalje. Glavna junakinja
ove serije, Camille Preaker (standardno dobra Amy Adams) kao da je ženski
antipod detektivu Rustu Cohleu kojeg je u "True Detectiveu" utjelovio
izvanredni Matthew McCounaghey. Camille je dakle novinarka u srednjim
tridesetim godinama života koju su traume u mladosti obilježile i koja se od
njih nikada nije uspjela oporaviti.
Još kao
tinejdžerica ona je pobjegla od kuće nakon što je njezina mlađa sestra umrla
pod misterioznim okolnostima, a kako bi pokušala odagnati emocionalnu bol, ona
se od rane mladosti počela samoozlijeđivati. Otuda i ime serije "Sharp
Objects" jer Camile si je tijelo rezbarila sa žiletima, noževima, žicom i
bilo čim oštrim što bi joj palo pod ruke i tijelo joj zbog toga danas izgleda
poput svojevrsnog reljefa koji je podsjeća na svu bol koju je preživjela.
Dvadesetak godina nakon što je otišla iz mjesta Wind Gap u Missouriju i
nastanila se u St. Louisu, gdje radi kao novinarka, a upravo se na posao
vratila nakon što je neko vrijeme zbog problema s alkoholom i depresijom
provela u psihijatrijskoj ustanovi, njezin urednik je odluči poslati natrag u
to primitivno i zatvoreno mjestašce koje naša junakinja toliko pokušava
zaboraviti, kako bi istražila ubojstva dvije djevojke. Tako se Camille vraća u
mjesto iz svoje najgore noćne more, koje se u ovih dvadesetak godina nije ništa
promijenilo te se ponovno privremeno nastanjuje u domu majke Adore (izvrsna
Patricia Clarkson). Adorin suprug najbogatiji je čovjek u mjestu i vlasnik
farme svinja u kojoj je i zaposlena polovica mještana, a u raskošnoj kući živi
i Camillina mlađa sestra Amma, tinejdžerica koja je otprilike istih godina kao
i Camille kad je otišla od kuće i koja se svoje starije sestre sjeća samo iz
priča. Paralelno s istraživanjem monstruoznih zločina u ovoj malenoj zajednici,
Camille će se tako morati obračunati i s osobnim demonima zbog kojih nikada
nije mogla nastaviti normalno živjeti, a ono što će otkriti zaista je šokantno
i bolno (kod zadnje epizode nikako ne gasiti kad krene odjavna špica jer će se
ubrzo na samom kraju prikazati nešto vrlo, vrlo otkrivajuće).
Režije ove
serije dohvatio se Kanađanin Jean-Marc Vallee, kojeg ponajviše pamtimo po
"Dallas Buyers Clubu", ali i podjednako dobroj mini-serji iz prošle
godine "Big Little Lies". I mora se priznati da "Oštri
predmeti" vizualno i režijski djeluju jako slično "Velikim malim
lažima" pa tako i ovdje većinu saznanja iz Camilleine prošlosti doznajemo
preko flashbackova. Njezina prošlost i traume iznimno su važni za cijelu
kompoziciju i dinamiku ove serije i Vallee priču otkriva malo, po malo, a kako
saznajemo što više detalja iz prošlosti, tako i uviđamo kolike su Camilleine
traume duboke. Činjenica je kako je tempo dosta spor i u početku se najveća
pažnja pridaje upravo izgradnji odnosa među likovima sada i u prošlosti i
hvatanja konaca u funkcioniranju ovog gradića. Polako shvaćamo zašto je Camille
tako bila panično protiv povratka u mjesto u kojem je odrasla i koliko je to
mjesto ovoj ženi učinilo zla. Vidimo da je njena obitelj sve samo ne obična i
vidimo zašto nikada nije mogla ostvariti normalan odnos s majkom i vidimo da
praktički svi stanovnici ovog učmalog mjesta osuđenog na propast skrivaju neku
mračnu tajnu. I dok se Camille bori s traumama, mjesto je i dalje u panici jer
je ubojica na slobodi, a lokalna policija i detektiv koji je stigao iz grada
samo tapkaju u mjestu i ne mogu mu ući u trag.
Američki jug očito je posljednjih godina postao prava inspiracija za ovakve i slične mračne filmove ili serije, a i samo to područje Amerike kao da je posljednjih stotinu godina istoznačnica za dekadenciju i propast. Dok je velika većina SAD-a u posljednjih stotinu i više godina napredovala i postala najveća gospodarska sila svijeta, tamošnji jug ne samo kao da stagnira, već i nazaduje te ljudi ondje kao da žive lošije nego što su živjeli nekoliko desetljeća ranije. Ta zapuštenost i izoliranost i nemogućnost prilagođavanja novim vremenima utjecala je na one koji su gotovo pa ostali zatočeni u imaginarnom mjestu poput Wind Gapa, ali i sličnim stvarnim mjestima. Taj jad i bijeda američkog juga vidljivi su u svim filmovima i serijama koji su smješteni ondje, a mora se priznati da ruralni dijelovi Alabame, Missourija, Arkansasa ili ostalih okolnih država sami po sebi daju dovoljnu uvjerljivost, a ni ova modernistička serija po tome nije iznimka, a ako vas nije strah zaroniti u mračne dubine ovog jezivog mjesta, onda bi "Sharp Objects" mogli biti pravi izbor.
Primjedbe
Objavi komentar