U jesen 1960. godine Vatikan je poslao svećenike Thomasa Rileyja i Johna Thorntona da istraže navodno čudesne događaje u irskom domu za "posrnule" žene i djevojke, koji vodi katolička crkva. Ondje kipovi majke božje navodno redovito krvare pa iskusni otac Thomas i mladi otac John moraju utvrditi je li doista riječ o čudu ili se radi o najobičnijoj prijevari, no ono na što oni nailaze u toj jezivoj ustanovi ispostavlja se puno ozbiljnije i strašnije. U pravilu i nisam neki ljubitelj filmova snimjenih u "found footage" tehnici, odnosno filmova poput "Vještice iz Blaira" ili španjolskog "Reca" koji su snimljeni da izgledaju kao da su ih snimali sami junaci filmova. Tako oca Johna gotovo i ne vidimo u ovom filmu jer se on skoro cijelo vrijeme nalazi iza kamere, a pokazala su se "Đavolja vrata" čak i boljim filmom nego što sam očekivao i djeluje mi kao svojevrsna kombinacija "Egzorcista", "Sirotišta" i "Rosemaryjne bebe".
Jasno je da ovdje imamo posla sa sotonskim djelovanjima, a lik glavnog junaka, odnosno oca Thomasa jako je zanimljiv pošto imamo tipa koji gotovo pa je potpuno izgubio vjeru, baš nešto kao otac Dimmy iz "Egzorcista". Već previše puta bio je on poslan na slična mjesta na kojima su se navodno događala čuda i svaki put ispostavilo se da nikakvog čuda nije bilo i da se svaki put radlo u prijevari, zbog čega se pretvorio u cinika i skeptika razočaranog crkvom. I ovaj puta Thomas je uvjeren da je riječ o prijevari i da im netko pokušava podvaliti, a s druge stane mladi otac John nada se da bi doista mogla biti riječ o čudu i da kipovi stvarno krvare. Odmah nakon premijere ovaj je film napadnut da je izrazito antikatolički i da katoličku crkvu prikazuje u užasnom svjetlu, a njegove pripadnike kao sadiste i manijake. S obzirom na događanja tijekom proteklog stoljeća u samoj Irskoj u kojoj su valjda na deseci tisuća ljudi i djece zlostavljani, vanbračna djeca su prodavana i ubijana, ne znam na koji način bi je se trebalo prikazati, a u svakom slučaju riječ je o izrazito provokativnom filmu.
Iako i nije pretjerano originalna, ideja "Đavoljih vrata" stvarno je odlična, a i realizacija je sasvim zadovoljavajuća. Najbolje od svega je što se radi o filmu izrazito brzog tempa koji ne traje ni 80 minuta i u kojem nema nimalo praznog hoda. Događanja se ovdje odvijaju iznimno brzo, ima tu dosta neočekivanih obrata, djeluje to dosta jezivo i vjerujem da ljubitelji horora ne bi smjesli ostati razočarani debitantskim dugometražnim filmom mladog britanskog filmaša po imenu Aislinn Clarke. Još jednom se potvrdilo da za dobar film nisu toliko presudni veliki novci, već da su ključni dobra ideja i talent pa tako i ovaj film koji izgleda kao da je snimljen u kućnoj produkciji nekog studenta filma ili okorjelog fana horora djeluje puno bolje od nekih filmova snimljenih s puno značajnijim sredstvima.
Primjedbe
Objavi komentar