Argentinka Lucrecia Martel predstavila se početkom stoljeća filmovima kao što su "La Cienaga" i "Nina santa", a 2006. snimila je "La mujer sin cabeza", psihološku dramu o sredovječnoj bogatašici koja doživljava živčani slom. Junakinja tog filma koji je pokupio sve najvažnije nagrade u izboru za argentinski film godine i oduševio publiku u Cannesu, pred našim očima se raspadala nakon što si je utuvila u glavu da je ubila čovjeka, a sličnu sudbinu doživljava i glavni junak njenog posljednjeg filma s kojim je pokupila sve najvažnije nominacije za argentinski film godine i ne bi me uopće iznenadilo da opet i pokupi sve nagrade. Don Diego de Zama (u briljatnoj izvedbi meksičkog glumca Daniela Gimeneza Cacha) je corregidor, odnosno lokalni administrativni i sudski službenik u španjolskoj koloniji negdje u Južnoj Americi krajem 18. stoljeća. Već godinama je Zama smješten u najgori čmar svijeta i nada se prekomandi na neko bolje mjesto u španjolskoj imperiji, no čovjek baš i nije u milosti guvernera pa ovaj od njega izvodi budalu. I ne samo on, sa Zamom, koji o sebi ima iznimno visoko mišljenje i smatra se vrlo važnim čimbenikom, počinju se sprdati gotovo svi, što dovodi do njegovog potpunog ludila koje kulminira dobrovoljnom prijavom u kažnjeničku ekspediciju i potragom za ozloglašenim razbojnikom.
Odmah nakon premijere na festivalu u Veneciji 2017. godine "Zama" je zaslužila uglavnom pozitivne kritike, što i ne čudi jer je riječ o filmu koji na iznimno ciničan i provokativan način prikazuje razdoblje kolonijalizma i klasnu dinamiku, a istovremeno propituje što je kolonijalizam ostavio u nasljeđe ne samo njenoj zemlji, već i cijelom kontinentu i kako se južnoameričko društvo danas nosi s tom krvavom poviješću. Način na koji je prikazano društvo prekomorskih španjolskih kolonija stvarno je šokantan i prilično groteskan. Vidimo kako ta novostvorena aristokracija djeluje kao tužna kopija europske aristokracije istog vremena i koliko sve to djeluje umjetno i neprirodno u tim divljim i još do kraja neistraženim krajevima svijeta. Imamo tu robove ili paževe koji hodaju polugoli, a na glavama nose one bijele vlasulje, a smrad znoja, fekalija i svega ostalog gotovo pa se može osjetiti preko ekrana.
Posebno je fascinantan lik samog Zame, čovjeka toliko izgubljenog u svojim iluzijama da ni ne shvaća kako je postao sprdnja cijele pokrajine. Ovaj je hipnotični film još jedan u nizu dokaza da je Latinska Amerika doista domovina magijskog realizma, a sa svojom vizualnošću i nevjerojatnom fotografijom potpuno je nebitno što ovdje zapravo i ne postoji klasična narativna linija, već film djeluje nekako fragmentirano. "Zama" se gotovo isključivo sastoji od statičnih kadrova, a iako sam uvjeren da će mnogi ovom filmu prigovoriti da je pomalo nerazumljiv i monoton, mene je potpuno fascinirao svojim jedinstvenim vizualnim stilom i poetikom. Činjenica je da i inače volim ovakve filmove pomalo egzistencijalističke tematike u kojima su likovi suočeni s problemima i situacijama iz kojih pokušavaju pronaći izlaz, no "Zama" me stvarno fascinirala i oduševila te je u svakom slučaju riječ o jednom od najboljih filmova godine.
Zanimljivo je kako je na ovom filmu Martel radila gotovo deset godina, a scenarij za "Zamu" napisala je po romanu argentinskog pisca Antonia Di Benedetta iz 1956. godine. Scenarij je pisala čak četiri godine i skupljala sredstva za snimanja filma te je na kraju "Zama" snilmljena u koprodukciji čak 11 zemalja, a budžet mu je iznosio tek 3,5 milijuna dolara, iako film izgleda kao da je stajao barem tri puta više. Bio je ovaj film i argentinski kandidat za Oscara za najbolji film izvan engleskog područja, no nije uspio ući u krug nominiranih iako je po mom mišljenju daleko bolji od nekih filmova koji su se našli u tom društvu. Oni koji vole pomalo provokativne filmove, filmove sa subverzivnim porukama (jedan britanski kritičar "Zamu" je nazvao ljevičarskim remek-djelom) i filmove s jakim autorskim pečatom sa "Zamom" ne bi smjeli promašiti, a mene je ovaj film na trenutke i stilski i vizualno podsjetio na "Valhalla Rising", nadrealističko remek-djelo danskog modernista Nicolasa Windinga Refna. Jedan od art vrhunaca godine zasigurno.
Primjedbe
Objavi komentar