WRATH OF SILENCE (2017,CHN) - 9/10

Mladog kineskog filmaša (1984. godište) po imenu Yukun Xin zapamtio sam već nakon njegovog debitantskog filma "Coffin in the mountains" s kojim se pokazao kao nevjerojatan talent. Bila je ta gotovo rašomonski strukturirana krimi drama snimljena prema idejama iz stvarnog života moderne Kine i bilo je to i više nego ugodno iznenađenje. Pomalo sporovozan film za koji treba neko vrijeme da gledatelja uvuče unutra i za koji je Xin dobio pregršt nagrada za najboljeg debitanta i to ne samo u Aziji, već i na uglednim festivalima, kao što je onaj u Veneciji. I sa svojim novim filmom čiji engleski naziv glasi "Wrath of Silence" (ako baš nekoga zanima originalni naziv filma na mandarinskom je "Bao lie wu sheng", što god to značilo) vraća se Xin na poznati teren, odnosno u planinsko područje na sjeveru Kine. I ovaj puta ideju za scenarij Xin je dobio po stvarnom događaju iz 2005. godine. Kao i svakog dana, mlađahni pastir u brdima je čuvao ovce, no jednog dana dječak se nije vratio kući. Njegov otac Zhang Baomin, siromašni rudar sklon nasilju, kojeg praktički nitko u selu ne voli jer sve probleme rješava šakama i koji si je u jednom takvom obračunu odgrizao jezik i sada je nijem, odlučuje se krenuti u potragu za svojim jedincem.

Odvija se sve to u vrijeme tranzicije pa tako mafijaši iz gradova upravo ucjenama, otmicama i premlaćivanjima preuzimaju rudnike od dosadašnjih vlasnika, a stanovnicima tih planinskih područja doslovno otimaju zemlju kako bi mogli proširiti svoj biznis koji po svaku cijenu žele legalizirati, oprati novac i predstaviti se kao pošteni poduzetnici. Baomin je jedan od onih koji svoju zemlju ne želi prodati ni pod koju cijenu, zbog čega konstatno ulazi u sukobe sa suseljanima, a spreman je on riskirati sve da pronađe sina. Ako je potrebno stat će na put i novonastalom milijunašu i šefu mafije, odnosno svježem uglednom članu visokog društva. I ovim filmom Xin je potvrdio da mu je očiti uzor korejski film iz prethodnog desetljeća, a "Wrath of Silence" na trenutke me podsjetio na možda i najpoznatiji korejski film iz tog razdoblja - "Oldboya" Chan-wook Parka. I tematski i vizualno i stilski mogle bi se pronaći neke poveznice između ova dva filma, a neke scene Xin kao da je preslikao od vrsnog korejskog majstora.

Jer bijes, osveta i ljutnja na cijeli svijet zbog sudbine koja im je namijenjena, pogonsko je gorivo glavnih likova u oba filma. Ono što me oduševilo kod ovog filma je što je Xin ponovno sjajno strukturirao priču, koja je ovaj puta puno bržeg tempa nego njegov prvijenac, a unatoč sitnim manama "Bijes tišine" odličan je film. Opet je kroz jednu zapravo minimalističku priču o svakodnevnom događaju u zabačenom naselju u kineskoj provinciji uspio ispričati i univerzalnu priču ne samo o tranzicijskom društvu Kine, već i o svim tranzicijskim društvima. Vidimo da neke velike razlike u mafijašima, kriminalcima i krvoločnim ubojicama iz Kine koji su raspadom socijalizma i komunizma samo preodjenuli kapute i navukli Armanijeva odijela, oprali ruke od krvi i postali ugledni građani i vlasnici tvornica, gotovo i nema kad ih usporedimo s našim vrlim industrijalcima, poduzetnicima i velikim domoljubima.

Za razliku od "Coffin in the Mountain" koji je bio drama s elementima trilera, Xinov novi film punokrvni je triler koji bi se mogao smjestiti uz sam bok s najboljim izdancima tog žanra koji su stizali iz Koreje proteklog desetljeća. Mislim da sam negdje već napisao kako imam osjećaj kao da su se Koreanci malo ispuhali posljednjih godina kad su u pitanju svježe ideje, no i ovaj film dokazuje da Kinezi spremno preuzimaju štafetu od svojih susjeda. Xinova kreativnost stvarno me fascinira jer ima u ovom filmu i poetike američkog film-noira, korejskog filma osvete pa čak i klasičnog westerna, a zanimljivo je kako je Xin scenarij za ovaj film napisao još i prije prvijenca. Posebnost ovog filma su i dva iznimno kvalitetna glavna lika - nijemi rudar Baomin (Yang Song) klasični je primjer lika koji odlučuje pravdu uzeti u svoje ruke, dok je glavni negativac po imenu Chang Wanian (Wu Jiang) krvoločni i beskrupulozni gangster, koji se trudi prikazivati kao ugledni član društva, no kad tu i tamo nekome mora razbiti glavu ili mu odrezati prste na rezalicu za salamu, to mu ne predstavlja nikakav problem. I po dosta eksplicitnom prikazu nasilja ovaj se film može povezati s korejskim filmom, a za mene je "Wrath od Silence" jedan od filmskih vrhunaca godine. Ime Yukun Xina i dalje ostaje podcrtano crvenim flomasterom i imam osjećaj da bi nam ovaj talentirani kineski filmaš u budućnosti mogao donijeti mnogo dobrih stvari.

IMDB LINK