Ovaj je
bosanskohercegovački film snimljen po iznimno popularnoj kazališnoj predstavi,
a manje je poznato da je «Žaba» zapravo nastala u Hrvatskoj i da ju je napisao
hrvatski dramatičar Dubravko Mihanović. Nakon što je praizvedena 2005. godine u
zagrebačkom Teatru ITD ne samo da su je na životu održali u susjednoj BiH, gdje
je ona prilagođena, već je postala «Žaba» jedna od najizvođenijih tamošnjih
predstava. Režirao ju je u sarajevskom Kamernom teatru Elmir Jukić, vjerojatno
najpoznatiji po humorističnoj seriji «Lud, zbunjen, normalan», a glavne uloge
igrali su vjerojatno najpoznatiji BH glumac Emir Hadžihafizbegović, Aleksandar
Seksan i Mirsad Tuka. I vrlo brzo gledajući ovaj film postaje jasno da je on
snimljen po kazališnoj predstavi jer osim što se gotovo u cijelosti odvija u
jednom interijeru i glumačke izvedbe više podsjećaju na kazalište, nego na
film. No, u ovom slučaju to i ne znači nešto loše, štoviše.
Zeko
(Hadžihafizbegović) je ratni veteran i vlasnik brijačnice, koji svoju radnju
otvara i na Bajram, a prvi u njegovu radnju upada njegov mlađi brat Braco
(Seksan). On je nedavno otpušten i ne usudi se to priznati svojoj supruzi pa po
cijele dane baulja po Sarajevu, opija se, kocka i džabalebari. To njegovom
starijem bratu užasno smeta i zato Zeko Braci stalno nešto pametuje i docira
mu, a jasno da to jednako toliko smeta i mlađem bratu. Ubrzo u brijačnicu upada
i njihov zajednički prijatelj Švabo (Tuka), taksist koji je za vrijeme rata
otišao u Njemačku (otud mu, bit će, i nadimak) i koji ima ulogu svojevrsnog
unproforca među braćom. No, svađa među braćom postaje sve ozbiljnija i u jednom
trenutku Zeko se hvata britve i stavlja je Braci pod vrat prijeteći mu da će ga
zaklati ukoliko ovaj ne obeća da će se promijeniti i prestati lokati i kockati
se.
Unatoč tome
što imamo ovdje svega nekoliko likova i što se praktički cijeli film, osim
samog početka, odvija na istom mjestu, «Žabi» ne nedostaje dinamike i drame i
posve je jasno zašto je istoimena predstava bila toliko popularna. Scenarij je,
da ne zaboravim, napisao poznati bosanski filmaš Pjer Žalica (Gori Vatra, Kod
amidže Idriza) i funkcionira sve to sasvim kvalitetno i na filmu, koji je
potresan i koji se zasniva na tematici koja nam je svima jako dobro. Kako stoji
u opisu predstave «Žaba je priča o svima nama, ljudima današnjeg vremena, dobu
nerazumijevanja i usamljenosti i potrage za ljubavlju i smislom. Predstava na
gotovo kirurški način dijagnosticira vrijeme u kojem živimo. Ona donosi likove
koji se ne snalaze u tranzicijskom vremenu i dobu promijenjenih vrijednosti.
Tekst se bavi problemima današnjeg vremena koji su isti ili slični u BiH,
Hrvatskoj ili Srbiji. To je prvenstveno problem nepostojanja komunikacije i
nemogućnosti da čujemo tuđe mišljenje. Ovaj tekst ima jednu sjajnu tezu, a to
je da uvijek u svemu tražimo krivca, propuštajući da sami napravimo bitne
promene u svojim životima. Zbog stvari, poput pitanja loših života i situacije
u kojoj živimo, u stalnoj smo potrazi za krivcima, pa ih nalazimo u vlasti, u
sistemu, direktoru firme, šefu, poslovođi, treneru, selektoru, umjesto da se za
sebe sami izborimo. Moramo se umiješati u vlastite sudbine, umjesto što nad
njima samo žalimo». Bolje od ovoga ovu predstavu, kao ni film, ne bi se moglo
opisati.
Primjedbe
Objavi komentar