"Strah"
je definitivno jedan od najšokantnijih i najviše uznemirujućih filmova koje sam
ikada gledao, a u njemu pratimo priču bezimenog psihopatskog ubojice, upravo
puštenog iz zatvora, kojem je jedina želja što prije ubiti nekog novog čovjeka.
Svoje žrtve ovaj bezimeni sadist odlično impersoniran od strane Erwina Ledera
(mehaničar iz "Das Boot") pronalazi u obitelji koja živi u izoliranoj
vili izvan grada i njegova sadistička i nihilistička orgija može početi.
Zbog užasavajućeg i ekstremnog nasilja prikazivanje ovog filma zabranjeno je gotovo
u svim europskim zemljama, a unatoč tome što je snimljen u prilično opskurnim
uvjetima, vizualno izgleda potpuno originalno, uznemirujuće jer praktički cijelo vrijeme iz prvog lica pratimo krvavi pir ovog manijaka. Danas ovaj austrijski film za koji je scenarij skupa s poljskim
oskarovcem Zbigniewom Rybczynskim napisao Gerald Kargl, koji ga je i režirao,
uživa kultni status i hvaljen je zbog nekonvencionalnog snimateljskog stila za
koji je također zaslužan Rybczynski.
I poznati
francuski modernist i provokator Gaspar Noe upravo je "Angst"
istaknuo kao najutjecajniji film u razvoju vlastitog stila, a i legendarne
"Funny Games" Michaela Hanekea pomalo podsjećaju na ovaj film. Upravo
kamera koja gotovo cijelo vrijeme prati ubojicu i njegov psihopatski izraz lica
najviše pridonosi tome da ovaj film djeluje toliko užasavajuće i realistično, a
ništa manje šokantna nije ni priča o životu ubojice koju s vremena na vrijeme
iznosi narator. Kargl na taj način pokušava humanizirati tipa s kojim je
nemoguće suosjećati i kroz njegovu pozadinsku priču polako saznajemo kako i
zašto je on postao čovjek koji sanja jedino o tome kako će nekom ugasiti život.
Lik psihopatskog ubojice i cijelu priču Kargl je osmislio prema
najzloglasnijem austrijskom serijskom ubojici Werneru Knieseku, koji je
16-godišnjak nožem teško ranio vlastitu majku da bi potom bez ikakvog razloga
ubio 73-godišnju ženu.
Što je
najgore od svega, zbog toga što je proglašen ludim osuđen je na samo osam
godina zatvora, a čim je izašao van, odmah je ubio tročlanu ubitelj. Zbog njega
je Austrija potom i mijenjala cjelokupni zatvorski i penalizacijski sustav kako
se više ne bi dogodilo da ljudi popu Knieseka ponovno dospiju na slobodu.
Karglov film mnogi su uspoređivali s puno poznatijim američkim filmom
"Henry: Portrait of the Serial Killer", ističući da je njegov film
još daleko iritantniji, gnjusniji i šokantniji. Stvaranju užasavajuće atmosfere dodatno pridonosi
i glazba Klausa Schultzea iz kraut-rock banda Tangerine Dream, kao i činjenica
da od samog početka jasno vidimo da ljudi za ubojicu predstavljaju najobičniji
plijen. Baš kao što lav u afričkoj savani bira na koju će gazelu krenuti, tako
i ovaj manijak samo gleda na kojeg čovjeka će se okomiti kako bi zadovoljio
svoju sadističku žeđ za smrti i destrukcijom. I ovo je još jedan u nizu filmova
koji definitivno nisu za svačiji ukus, već je ovaj horor - psihološki triler - drama film stvarno samo za one
najhrabrije.
Primjedbe
Objavi komentar