Neka vas ne
zavaraju loše ocjene ovog više misterioznog trilera / drame s elementima
fantazije i horora, nego klasičnog horora kako ga se predstavlja na IMDB-u jer
«Boarding School» puno je bolji film od toga. Nisam stvarno ništa očekivao od
ovog filma, a zato se vjerojatno i pokazao kao sasvim ugodno iznenađenje, koje,
doduše, nije pretjerano originalno, ali je sasvim korektno izvedeno i snimljeno
sa stilom. Glavni lik ovog filma po imenu Jacob je klinac od 12 ili 13 godina,
koji živi s majkom i očuhom. Ubrzo saznajemo da je njegov otac tragično
stradao, a ubrzo on upoznaje neobičnu vršnjakinju Christine (ne znam čini li se
to meni ili je mala koja je glumi ista 13-godišnja Jennifer Connelly iz «Bilo
jednom u Americi»), koja je također doživjela obiteljsku tragediju. Nakon što
sazna da mu je umrla baka, koju zapravo nikada i nije vidio i koja je u
njegovim godinama bila zarobljena od strane nacista za vrijeme II svjetskog
rata, Jacob postaje fasciniran njom. Toliko fasciniran da se počne mali odjevati u
bakinu odjeću, koja je završila u njihovoj kući, a kad ga očuh uhvati
našminkanog i u haljinici, odluči ga poslati u internat.
I tek tamo
zapravo kreće pravi film jer osim što ubrzo shvaćamo da je završio u školi u
kojoj se nalazi prilično bizarna galerija likova, sve ondje djeluje nekako neprirodno i nimalo ne podsjeća na prosječnu školu. Uz Jacoba školu tako pohađa klinjo s turetovim
sindromom koji stalno psuje, nevjerojatno debeli i očito prilično mentalno
zaostali klinac, dva blizanca očitog podrijetlom iz Indije koji imaju bijele
roditelje, a njegov je cimer klinac kojem je u požaru potpuno izgorjelo lice.
Da situacija bude bolja, u istu je školu poslana i Christine, za koju uskoro
saznajemo da se iza naizgled nevinog dječjeg lica skriva pravi mali vražićak,
čija je jedina intencija izazivanje nevolja. Naravno da ni učitelj ne može biti
neki normalan tip, već je profesor Sherman (već pomalo zaboravljeni Will
Patton) očito neki religijski fanatik, kojem je jedini nastavni predmet Biblija
s kojom tijekom cijelog školskog dana maltretira ovu neobičnu galeriju učenika.
Noćne more koje su proganjale Jacoba i prije, u internatu se dodatno
pojačavaju, a njegova fantazija o baki koja se obračunala s nacistima poslužila
mu je kao dodatna snaga u ovoj fino stiliziranoj i izvedenoj priči.
Dalje ne bih
htio puno otkrivati jer skriva ovaj film pregršt iznenađenja, a posebno je
zanimljivo gledati kako se tijekom filma lik Jacoba razvija od malenog slabića
do odlučnog i hrabrog klinca kojeg nije strah preuzeti odgovornost. Posebno je
impresivno što je scenarist i redatelj Boaz Yakin, američki filmaš podrijetlom
iz Izraela (njegova ranija filmografija i filmići poput sportske drame
«Remember the Titans», tinejdžerske gluparije «Djevojke iz visokog društva» ili
akcijske bezvezarije «Safe» s jednoličnim Jasonom Stathamom nisu dali naslutiti
da u njemu čuči i ovakav film) «Boarding School» osmislio i snimio na način da
je nemoguće pogoditi zbiva li se radnja ovog filma danas ili prije tridesetak
godina. Priča je to prepuna iznenađenja i vjerujem da oni koji se odluče
riskirati s ovim filmom neće biti razočarani.
Primjedbe
Objavi komentar