Već više puta
hvalio sam kineski film, koji mi je u posljednje vrijeme donio cijeli niz ugodnih
iznenađenja, tako da je i prema pravilu velikih brojeva kad tad morao naletiti
poneki «ćorak». Iskreno, i od ovog filma koji je premijeru imao na Sundance
film festivalu 2017. godine očekivao sam daleko, daleko više, a i sam je uvod
dao naslutiti da bi ovo mogao biti još jedan u nizu zanimljivih filmova. Jer
već u uvodnoj sceni vidimo nekakvo pusto, gotovo pa postapokaliptično selo u
odnosu na koje zaseoci uokolo Grubišnog Polja izgledaju kao Kuala Lumpur u koje
stiže misteriozni trgovac sapunima. Odmah on naletava na nekakvog village
idiota, poklanja mu jedan sapun i nutka ga da ga omiriše, a kad ovaj to i učini,
padne kao da ga je pokojni Marijan Beneš potegnuo aperkatom. Misteriozni
trgovac potom hladno dođe do njega, pokupi nazad svoj omamljujući sapun, novac
iz njegovih džepova, zapali dvije cigarete te jednu stavlja u svoja usta, a druga omamljenom tipu među prste da
ga probudi kad žar stigne do filtera.
I to je zapravo
bilo gotovo sve zanimljivo jer se «Free and Easy» potom počne pretvarati u
dosadnu, sporu i monotonu komediju, koja to uopće i nije. Nekako imam dojam da
bi ovaj film daleko bolje funkcionirao kao kratki ili srednji metar. Očita je
bila intencija čovjeka po imenu Jun Geng, koji je sam i napisao scenarij i
režirao film da pomalo satirizira kinesko društvo i prikaže kako zapravo nema
ništa besplatnog i jednostavnog, ali i da nema nikakve razlike između klasičnog
prevaranta, monaha i policajca jer svi ti likovi u ovom filmu funkcioniraju po
istom principu. Nekako se sve to pogubilo u toj silnoj monotonosti i sporosti,
u ovom filmu čak su i dijalozi tako spori da kad jedan lik nešto kaže drugom
treba pet sekundi da odgovori. I inače obično imam dosta problema s filmovima
sporijeg tempa, a unatoč tome što je Geng stvorio i odlično okruženje i
relativno zanimljive likove, daleko je ovo bilo od filma koji bi zadovoljio
moje apetite.
Primjedbe
Objavi komentar