Nahuel je
tinejdžer koji je zbog nediscipline izbačen iz srednje škole u Buenos
Airesu i sada se mora vratiti k biološkom ocu na krajnji jug Argentine, u
Patagoniju, koju je napustio još dok je bio dijete. Nakon što su mu se roditelji
razveli, Nahuel je s majkom koja se preudala završio u glavnom gradu, no ona je u međuvremenu
umrla i kad je izletio iz škole, nema druge nego vratiti se iz toplog i
modernog Buenos Airesa u hladnu, snježnu i zaostalu provinciju. Njegov otac
Ernesto je iskusni lovac i lovočuvar u Patagoniji, koji sada ima novu obitelj,
a njih se dvojica nisu vidjeli godinama. Naravno da selidba na selo među ljude
koje ne poznaje Nahuelu predstavlja ozbiljan problem, a on sa svojim drskim,
bezobraznim i prgavim ponašanjem nastavlja i u novom domu, zbog čega odmah
ulazi u sukob s ocem. No, u tim divljim predjelima, Nahuel ubrzo počne shvaćati
da njegov otac nije krivac za njegove probleme i tužnu sudbinu i počinju se oni
polako zbližavati, a mladić počinje učiti ne samo kako živjeti u skladu s
prirodom, već i kako izgrađivati odnose s ljudima i respektirati druge ljude.
"Sezona
lova" bio je ujedno i debitantski dugometražni film mlade argentinske
redateljice Natalie Garagiole, koja ga je snimila na perfektnim krajolicima
Patagonije, koji po svojoj hladnoći i snijegu više liče na Skandinaviju ili na
Aljasku, nego na Argentinu za koju obično mislimo da je nekakva istoznačnica za
ljeto. Snimljen je ovaj film u dokumentarističkom stilu i s kamerom iz ruke
tako da se stekne što realističniji i uvjerljiviji dojam, a u tome je
definitivno i uspjela. "Temporada de Caza" djeluje potpuno realno i
još je jedna u nizu zanimljivih socijalnih drama o životima običnih ljudi koje
svakodnevnom možemo susresti na svim krajevima svijeta i o njihovim problemima.
U središtu zbivanja ovdje je odnos oca i sina koji se nisu vidjeli godinama i
koji su zapravo potpuni stranci, a uskoro vidimo da Nahuel ocu zamjera ne samo
to što su se on i njegova majka razišli, već ga posredno krivi i za njenu smrt
te ga namjerno provocira. S druge strane, Ernesto je naizgled onaj
klasični gorštak, hladnokrvni i sirovi tip čija je riječ uvijek posljednja,
koji također u početku ne zna kako bi pristupio sinu, no uskoro ćemo vidjeti da
se iza te tvrde fasade skriva također čovjek s emocijama i traumama.
Imao je ovaj
film i lijep festivalski život, gdje je čak ugrabio i nagradu u Veneciji. Ondje
je prikazan međunarodnom tjednu filmske kritike i dobio je priznanje publike, a
mogla ga je pogledati i u publika Zagreb film festivala, Bratislave, San
Sebastiana i Chicaga. Mladom argentinskom glumcu Lautaru Bettoniju, koji je
utjelovio Nahuela argentinski kritičari dodijelili su nagradu za najboljeg
debitanta, dok je i sam film bio nominiran za Srebrnog kondora u kategoriji
najboljeg prvog filma, scenarija, glavnog glumca (German Palacios za Ernesta),
fotografije, montaže i zvuka.
Primjedbe
Objavi komentar