U ljeto 1980.
godine tada 19-godišnji Bobby Shafran krenuo je na fakultet negdje u okolici
New Yorka, a čim je stigao u studentski kampus kompletna situacija djelovala mu je i više
nego čudno. Svi redom su ga pozdravljali, djevojke su mu prilazile i ljubile
ga, kao da ondje studira već dobre četiri godine, a ondje se čovjek pojavio prvi puta.
Kad je ušao u svoju sobu, neki tip je uletio unutra i dozvao ga
"Eddy!". Ovaj se okrenuo, a neznanac mu je kazao nešto tipa
"Eddy pa zar nisi rekao da se ne vraćaš na fakultet?". Bobby se u
početku malo zbunio, odgovorio da nije nikakav Eddy, a kad ga je neznanac pitao
kojeg datuma je rođen ispostavilo se da su on i famozni Eddy rođeni istog dana i da ih
je na posvajanje dala ista agencija. Bobby je odmah nazvao Eddyja i čim je u
slušalici telefona čuo glas imao je dojam kao da razgovara sam sa sobom, a
ubrzo su se njih dvojica i našli te su odmah shvatili da su identični blizanci,
koji su razdvojeni na rođenju i nikada nisu ni znali jedan za drugoga.
Za njihovu
priču ubrzo su saznali i novinari pa je čak i New York Times o pronađenoj braći
napravio prilog na naslovnici, a tu je naslovnicu vrlo brzo zapazio još jedan
19-godišnjak iz okolice New Yorka po imenu David Kellman, koji je shvatio da je
on treći blizanac. Uskoro su se sva tri brata koja su razdvojena nakon poroda i
odvojeno dana na posvajanje našla po prvi puta i odmah su postali velike
zvijezde. Gostovali su u svim televizijskim emisijama koje postoje, a njihova
priča dirnula je mnoge. No, vrlo brzo ovaj dokumentarac za koji je autor Tim
Wardle na Sundance flm festivalu dobio posebnu nagradu žirija za strukturiranje
priče, iz emotivne i tople obiteljske priče prelazi u pravi istraživački
dokumentarac sa šokantnim otkrićima koji djeluje uzbudljivije i napetije od
bilo kojeg trilera. Lako je za pogoditi da kad su se braća koja su odrasla u
sasvim različitim okruženjima - jedan u bogatoj obitelji liječnika, drugi u
obitelji srednje klase, a treći u radničkoj obitelji, jednom susrela, uskoro su
pokušali saznati što se s njima dogodilo i zašto su uopće razdvojeni.
Ova gotovo pa
nadrealna i briljatntno strukturirana priča puna je nevjerojatnih iznenađenja
tako da preporučujem onima koji se odluče za gledanje ovog za mene ponajboljeg
dokumentarca godine da se što manje interesiraju o slavnim trojčekima i o
njihovim daljnjim sudbinama. Sve ovo što sam naveo u gornjim odjeljcima i onako
se odvija u prvih petnaestak minuta te je i iz samog naziva filma
bilo lako naslutiti o čemu bi se tu moglo raditi, tako da to i nije bilo
toliko iznenađenje. No, sve ono što se odvija potom prelazi iz ludog u luđe i
"Tri identična stranca" jedan je od onih filma koji se od prve do
posljednje sekvence gleda sa samog ruba fotelje. Ovim filmom ujedno se i krasno
prikazuje kakva je zapravo borba genetike i utjecaja okoline i što od toga više
doprinosi nečijoj izgradnji kao osobe. Maestralan dokumentarac za koji sam
uvjeren da bi mogao postati jedan od onih filmova omiljenih među publikom.
Čista desetka!
Primjedbe
Objavi komentar