Nick Hornby
jedan je od najpopularnijih britanskih modernih pisaca i brojni njegovi romani
poput "Fever Pitcha", "High Fidelityja" ili "About A
Boy" već odavno su ekranizirani. Gotovo sve te ekranizacije bile su
prilično uspješne i u njima se dobrim dijelom uspio prenijeti duh Hornbyjevih
književnih djela, a unatoč tome što nisam čitao njegov roman "Juliet, Naked"
objavljen 2009. godine, posve je jasno da stilski i tematski film snimljen prema tom romanu
pripada istom autoru. Možda me najviše ova romantična glazbena komedija, koja
je premijeru imala na Sundance film festivalu, podsjetila na meni ipak najbolji
film snimljen po Hornbyjevom predlošku "High Fidelity" u nas preveden
kao "Hi-Fi dućan snova". No, za razliku od neurotičnog kolekcionara
ploča i vlasnika trgovine s pločama te njegovih propalih veza u
"Hi-Fiju", u ovom filmu je glavni junak nekadašnja rock zvijezda iz
prve polovice 90-ih Tucker Crowe (Ethan Hawke), koji je odlučio nestati nakon
iznimno uspješnog debitantskog albuma "Juliet".
Iako se za
Crowea nije čulo više od dva desetljeća, profesor iz malenog mjesta na
engleskoj obali Duncan Thomson (odlični, ali stvarno odlični irski glumac Chris
O'Dowd) potpuno je opsjednut ovim pjevačem. On je cijeli svoj stan u kojem živi
s dugogodišnjom djevojkom i kustosicom muzeja u istom tom mjestu Annie (Rose
Byrne) uredio kao svojevrsni Croweov hram. Ne samo to, on vodi i glazbeni forum
na kojem se okupljaju sredovječni tipovi poput njega koji su opsjednuti glazbom
ovog nestalog kantautora. Cijeli život Duncan je posvetio istraživanju
Croweovog rada, a postoje i brojne teorije što se dogodilo s njim i zašto je
tako iznenada iščeznuo s glazbene scene. Kad se jednog dana Duncan dokopa
originalne demo snimke Croweovog albuma "Juliet, Naked", opsesija
postaje još luđa, a naakon što Annie na njegovom forumu napiše negativan komentar o
albumu, oni ubrzo i prekinu vezu. No, osim na Duncana, taj je komentar privukao
pažnju i samog Crowea te se on i Annie ubrzo počnu dopisivati i sve više
približavati, a uskoro saznajemo da je Crowe sve samo ne tip kakvim ga je
Duncan zamišljao.
Baš kao i u
prethodnim filmovima koje sam gledao snimljenim po Hornbyjevom predlošku i
"Juliet, Naked" pitka je i iznimno simpatična romantična komedija
koja ne prelazi one granice sladunjavosti i bljutavosti. Jasno da minimalnih
doza patetike ovdje mora biti jer ipak je riječ o romantičnoj komediji, no
srećom, nema tu onih situacija za povraćanje u kojima on ili ona u zadnjoj
sceni trče na autobusni ili željeznički kolodvor ili pak aerodrom pa se
izjavljuje vječna ljubav u sljedećih osam života. Iako se romansa i
ljubav provlače kroz dobar dio Hornbyjevih djela, ovaj vrsni autor
uspješno je izbjegavao klizanje u patetiku, ponajviše zato jer je jako dobro znao
izgraditi likove koji su publici djelovali potpuno prirodno i kao netko od
ljudi koje poznaju. Upravo takvi su likovi i u ovom filmu koji je po scenariju
Tamare Jenkins (The Savages, Private Life), Jima Taylora (About Schmidt,
Sideways i Descendants koje je napisao zajedno s Alexanderom Payneom) i Phila
Aldena Robinsona (Field of Dreams, The Sum of All Fears) režirao američki
filmaš i glazbenik Jesse Peretz, tip koji je krajem 80-ih osnovao rock-band
"Lemonheads".
Iako je
činjenica da mi romantična komedija ni u kojem slučaju ne spada pri vrh
omiljenih žanrova, "Juliet, Naked" jedan je od onih filmova kojem je
teško odoljeti. Posebno to vrijedi za Duncana, kojeg je perfektno, nenametljivo
i iznimno duhovito odigrao O'Dowd. Ne mogu reći da sam nešto posebno pratio rad
ovog glumca, vjerojatno sam ga negdje i ranije vidio, no lik Duncana jedna je
od najboljih komedijskih uloga koje sam vidio u dugo vremena. Riječ je o
potpuno urnebesnom tipu, 40-godišnjaku koji živi u nekakvom svom svijetu i koji
zapravo ne shvaća da je njegova opsesija s pjevačem za kojeg praktički nitko ne
zna i s kojim maltretira sve koje poznaje i ne poznaje, a ponajviše Annie,
potpuno nenormalna. I Hawke i Byrne svoje su uloge odradili i više korektno, no
O'Dowd je jednostavno "ukrao" sve scene u kojima se pojavljuje.
Zanimljivo je spomenuti kako je na nastanku "kultnog" Croweovog
albuma sudjelovalo čak 35 glazbenika sa svih strana svijeta poput Conora Obersta,
Robyna Hitchcocka ili Ryana Adamsa, a želja je bila snimiti album koji će
podsjećati na glazbu tragično preminulog kantautora Jeffa Buckleyja.
Primjedbe
Objavi komentar