Odgovor na
pitanje što je ljubav i što je potrebno za sreću pokušala je u zabačenom
sibirskom selu pronaći ruska dokumentaristica s njemačkom adresom Olga Delane,
koja se i sama rodila i odrasla u sličnoj sibirskoj zabiti. Iako danas živi i
stvara u Njemačkoj, Delane se više puta vraćala u sibirske pustoši, koje su joj
poslužile kao savršena scenografija i okružje za ovaj gorkoslatki i prilično
intimni film kojim propitkuje što je ženi potrebno za sreću na zapadu i na
mjestu kao što je Sibir. U svom dokumentarcu koji je prikazan na brojnim
svjetskim festivalima autorica prati nekoliko članova zajednice tog malenog
sibirskog mjesta (od kojeg je susjedno selo udaljeno sat i pol vožnje autom, a
najbliži grad nekih osam sati) i pokušava saznati što je za njih ljubav. Jasno
da je film snimljen iz ženske perspektive, a ne samo to konfrontiranje
tradicionalnog i modernog, već i živopisni likovi, donose i brojne duhovite
situacije, no vidimo da se ondje i dalje živi na tradicionalni način i da je
muškarac apsolutni vladar kuće.
Ondje se i
dalje podrazumijeva da je ženina zadaća da kuha, pere, čisti i brine za djecu,
a vidimo da je to nešto sa čime su se i tamošnje žene u potpunosti pomirile i smatraju to kao
normalno stanje stvari. Vidimo da nikome od njih i ne pada napamet nešto
mijenjati jer one uostalim i nisu čule za nešto drukčije tako da u njihovom
mikrokozmosu neudana žena bez djece sa svojih 35 godina im djeluje kao
čudakinja ili luđakinja. Kako vrijeme protječe tako postajemo svjesni da ondje
ne da nisu prodrle ni minimalne ideje feminizma, već ti ljudi ni ne žele
mijenjati postojeće stanje. Daleko od toga da se ovim filmom te sibirske
seljake pokušava prikazati kao zaostale i nazadne primitivce, već
"Sibirska ljubav" nudi izvrstan uvid u ljubavni život tih sibirskih
seljaka i pokušava pronaći pravu istinu oko tih univerzalnih vrijednosti
tradicionalnih veza.
Primjedbe
Objavi komentar