Divlji zapad
oduvijek je privlačio brojne ne samo američke filmaše, a među njih se
definitivno može ubrojati i braću Joela i Ethana Coena. Vjerojatno najpoznatija
filmska braća već su i ranije snimili jedan film koji je smješten na divlji
zapad (True Grit), no dobar dio njihovih filmova koji su smješteni u sadašnjost
poetski i estetski bi se mogli barem djelomično smjestiti pod westerne. Tu
spadaju i njihovi prvi filmovi poput "Blood Simple" ili "Arizona
Junior", potom "Tko je ovdje lud", kao i film koji im je
donio tri od četiri Oscara odnosno "No Country for Old Men".
Opčinjenost divljim zapadom i svojevrsnom romantikom i
idealiziranjem te ultimativne slobode ljudi koji su u to vrijeme harali
tim nepreglednim prostranstvima, Coeni su iz sebe očito pokušali izbaciti i
kroz ovaj film, koji je zapravo western antologija sastavljena od šest
nepovezanih kratkih priča.
U
"Baladi Bustera Scruggsa" Coeni daju i svojevrsni hommage svim tim
velikim autorima koji su snimali westerne, a na leđa su si stavili veliki
zadatak jer su se u jednom filmu odlučili pozabaviti gotovo svim aspektima
života na divljem zapadu. Imamo tu tako lutajuće revolveraše, razbojnike,
putujuće zabavljače, tragače za zlatom, borbe s Indijancima, dugotrajna i
iscrpljujuća putovanja od istoka prema zapadu, kao i neizbježne vožnje
diližansama ili poštanskim kočijama u kojima se znala okupiti najšarolikija
moguća ekipa u što smo se mogli uvjeriti u Tarantinovoj "Mrskoj
osmorci". Žanrovski je ovaj film gotovo nemoguće odrediti jer se u svakoj
priči ovdje isprepliću i drama i komedija i pustolovni film, ali i mjuzikl, no
u svakom trenutku posve je jasno da je to film koji su snimila braća Coen.
Gotovo svi ti likovi koji upoznajemo klasični su likovi iz njihove mašte i iz
njihovog svijeta i neki od tih likova mogli bi se usporediti s likovima iz
njihovih ranijih filmova.
Filmovi braće
Coen donekle bi se mogli podijeliti na one mračne (poput već spomenuteg No
Country for Old Men, Farga ili Millerovog raskrižja) i one potpuno otkačene, gotovo pa
zajebantske filmove (prvi na pamet tu mi jasno pada gospodin Lebowski, a tu su i
Raising Arizona i posljednji Hail, Caesar), a osim što im je sa svoje 133
minute Buster Scruggs najduži film u karijeri, to je i film u kojem se njihov mrak i njihova otkačenost potpuno stapaju. Gotovo istovremeno svih
ovih šest priča podjednako je i mračno i otkačeno, tužno i veselo, da mi čak na
trenutke djeluje kao retrospektiva karijere ovih velikih američkih filmaša.
Prvotno su Ethan i Joel imali ideju ovaj film napraviti kao mini-seriju od
šest epizoda s različitim pričama s divljeg zapada, no na koncu su se
predomislili i snimili su cjelovečernji film u kojem zapravo imamo šest kratkih
filmova. I daleko od toga da Coeni ovdje na razdoblje divljeg zapada, to
realno gledano surovo, okrutno i mračno doba, gledaju romantično. Oni pomalo
cinično, na crnohumoran i dubok način analiziraju život tog prostora i vremena,
a bilo je to vrijeme kad je život bio prilično jeftin i ljudi sirovi, što će na svojoj koži
osjetiti i dobar dio njihovih junaka.
Namjerno
izbjegavam i minimalno spominjanje bilo kakve radnje jer to bi moglo narušiti
užitak gledanja ovog krasnog filma. Kao i ranije, okupili su Coeni vrhunsku
glumačku ekipu sastavljenu od poznatijih (Liam Neeson, James Franco, ali i
legendarni glazbenik Tom Waits kojeg smo ranije obično imali priliku gledati u filmovima Jima Jarmuscha) i manje poznatih, ali savršeno kastiranih glumaca,
no "The Ballad of Buster Scruggs" možda je vizualno najimpresivniji
njihov film. Fotografija u ovom filmu naprosto je senzacionalna i odluka
da se kao direktora fotografije angažira Francuza Brunu Delbonnela (Amelie, Zaruke
su dugo trajale, Harry Potter, Darkest Hour, s Coenima je ranije surađivao na
Insade Llewyn Davis) pokazala se vrhunskom. Mislim da divlji zapad nije nikada
izgledao vizualno ovako besprijekorne, a neke scene bez problema mogle bi se
smjestiti u sam vrh filmske fotografije u povijesti.
Naravno da ne
spada ovaj film u sam vrh opusa Coenovih, no "Balada Bustera
Scruggsa" film je koji se u taj opus savršeno uklapa i savršeno ga
zaokružuje, a meni ga je, priznajem, bio užitak gledati. Te pomalo bizarne priče
s čudnim likovima koje se ne bi sjetio osmisliti valjda nitko osim ovog dvojca
iz Minnesote pravo su osvježenje i još jednom su Coeni pokazali kakvi su
majstori u pričanju priča. U nekim od segmenata koji traju po deset ili
petnaestak minuta oni su uspjeli ispripovijedati smisleniju i zaokruženiju
priču nego što bi nekim manje talentiranim autorima uspjelo u filmu od dva
sata. Zato i ne čudi da su na festivalu u Veneciji, gdje je "Buster
Scruggs" imao premijeru dobili i nagradu za najbolji scenarij, a ne bih se
začudio da dobiju još jednu nominaciju za Oscara u ovoj kategoriji. Bio je ovo
i prvi film Coenovih snimljen za Netflix, na kojem je emitiran samo tjedan dana
nakon što je imao premijeru u američkim kinima, a koliko je to dobro što smo ga
paralelno s cijelim svijetom mogli pogledati u vlastitim domovima, toliko mi je
i žao jer ovo je jedan od onih filmova koji bi definitivno još posebniji dojam ostavio
u kinu. No, bojim se da će ovo biti prvi film Coenovih nakon dugo godina koji
će zaobići naša kina.
Daleko najgori njihov film što sam gledao, uopšte ne dijelim oduševljenje recenzenta.
OdgovoriIzbriši