Biografski
dokumentarci u pravilu su sadržaj s kojim se i ne može pretjerano pogriješiti.
Bilo da je riječ o više ili manje poznatim osobama, obično se takvi filmovi
pokažu iznimno zanimljivima, a kako neće onda kad se jedne takve priče prihvati
vrsni dokumentarist i oskarovac kao što je Morgan Neville (režiser Oscarom
nagrađenog dokumentarca "Twenty Feet from Stardom" iz 2013. godine,
kao i jako zanimljivog dokumentarca "Best of Enemies", ali i biografskih
filmova o brojnim poznatim glazbenicima kao što su Johnny Cash, Keith Richards,
Brian Wilson ili Sam Phillips). Ovaj puta Neville se dograbio čovjeka po imenu
Fred Rogers, čovjeka za kojeg bismo mogi reći da je bio američki Branko Kockica
i čovjeka koji je tijekom 60-ih i 70-ih godina revolucionarizirao američki
televizijski program za djecu.
Nakon što je
završio školovanje za prezbiterijanskog svećenika, Rogers se zakačio za
televiziju i potkraj 60-ih godina uspio se izboriti za emisiju na televizijskoj
postaji u Pittsburghu koja je nazvana "Mr Rogers' Neighborhood". Vro
brzo ta je emisija postala najgledaniji televizijski program za djecu u Americi
i snimljeno je u sljedećih tridesetak godina gotovo 900 epizoda, a na vrhuncu
popularnosti sredinom 80-ih godina ovu je emisiju gledalo čak osam posto
američkih kućanstava. U međuvremenu je Rogers preminuo, a ovaj se film bavi
njegovim životom, onime što je on želio poručiti ne samo američkoj djeci, već i
odraslima, ali i njegovim nasljeđem. Za razliku od brojnih drugih programa i
sadržaja za djecu i mlade koji su superglasni i superbrzi, obično i nasilni,
Rogersov pristup bio je sasvim suprotan.
To i ne čudi
jer vrlo brzo shvaćamo da je riječ o čovjeku koji nije nikada do kraja odrastao
i koji je u sebi uspio sačuvati sjećanja na djetinjstvo i kako se tada osjećao.
Jednako koliko je Rogers volio djecu, toliko su djeca voljela i njega i to
ponajprije zato što ih je on tretirao ravnopravno i shvaćao je kroz što oni
prolaze. Shvaćao je da se djeca kroz svoja odrastanje susreću s brojnim
pitanjima i problemima na koje još ne znaju odgovore i on im je pokušao na
neobičan, ali iskren i topao način pomoći u prolasku kroz tu fazu života. Iz
današnje distance njegova emisija možda i djeluje pomalo bizarno i arhaično i
potpuno drukčije od većine sadržaja za djecu, a Rogers se isticao mirnoćom,
staloženošću i nekom neobličnom toplinom koja je na tu silnu djecu djelovala
gotovo hipnotizirajuće.
Nakon
premijere na Sundance film festivalu u siječnju, ovaj jeffilm ubrzo krenuo i u
američku kino distribuciju i, vjerovali ili ne, postao je biografski
dokumentarac s najboljom prođom na američkim kino blagajnama zaradivši više od
22 milijuna dolara. Također, po zaradi na kino blagajnama "Won't You Be My
Neighbor?" 21. po redu najprofitabilniji dokumentarac u povijesti i nekako
imam osjećaj da bi mogao ovo biti film kojem nominacija za Oscara ne bi smjela
pobjeći, tim više jer je ovih dana dobio i nagradu za najbolji američki dokumentarac po izboru filmske kritike. Unatoč tome što ime Freda Rogersa gotovo sigurno nikome od nas u ovom
dijelu svijeta ne znači baš ništa, njegovu životnu priču Neville je izgradio na
strpljiv i empatičan način, baš kakav je i bio ovaj čovjek i riječ o jednom od
onih filmova uz koje se čovjek osjeća dobro. Inače, za sljedeću godinu najavljen je i igrani biografski film o Mr. Rogersu, a trebao bi ga utjeloviti Tom Hanks, a već sada ta kombinacija miriši barem na oskarovsku nominaciju.
Primjedbe
Objavi komentar