Radnju svog
debitantskog dugometražnog filma danas ugledni škotski filmaš David MacKenzie
(i dalje najpoznatiji po "Hell or High Water") smjestio je u Škotsku
1954. godine, a okupio je u ovoj misterioznoj drami on i respektabilnu glumačku
ekipu predvođenu Ewanom McGregorom, Tlidom Swinton, Peterom Mullanom i
Emily Mortimer. McGregor je Joe, mladi lutalica koji je trenutačno zaposlen na
barci koja prevozi ugljen rijekom Clyde od Glasgowa do Edinburgha, a pod svoje
ga je uzela obitelj Gault. Les (Mullan) i Ella (Swinton) Gault na
brodiću i žive sa svojim mlađahnim sinom Jimom, a sve se za njih promijeni kad
Joe i Les jednog dana u luci pronađu tijelo mrtve djevojke za koju se
ispostavljada da je lokalka po imenu Cathie (Mortimer). Kroz flashbackove uskoro
saznajemo da je Joe svojedobno bio s njom u vezi, a kako vrijeme prolazi polako
saznajemo da je ovaj misteriozni i šutljivi mladić čovjek nezasitnog libida. Ni
ne shvaćajući što je napravio, Les je u svoj dom, odnosno u svoju barkicu doveo
čovjeka koji će uništiti i ono malo što je imao, no to je zapravo samo
početak jer svi koji će doći u kontakt s Joeom neće se najbolje provesti.
Premijeru je
ovaj film imao u programu "Un Certain Regard" na festivalu u Cannesu,
a škotska filmska akademija dodijelila je "Mladom Adamu" nagrade za
najbolji škotski film, režiju, glavnog glumca i glumicu. Britanski kritičari
izabrali su MacKenzieja za debitanta godine, a bio je čovjek nominiran i za
europsko otkriće godine. Sve te nagrade i priznanja uopće i ne čude jer se već
s prvim filmom ovaj Škot predstavio kao iznimno zanimljiv filmaš sa svježim idejima.
Odlične uloge ostvario je cijeli ansambl ovog filma, a priča je ovdje pomalo
nekonvencionalno strukturirana i eliptična. U početku je to skakanje iz jednog
u drugi vremenski period djelovalo pomalo neobično i zbunjujuće, no
ispostavilo se da je to bilo vrlo mudro i pametno jer će se događaji iz
prošlosti i sadašnjosti početi uskoro međusobno ispreplitati.
Na taj je
način MacKenzie stvorio pravi ugođaj gotovo pa konstantne nelagode, a na
to je zasigurno utjecala i glazba koju je skladao čuveni glazbenik David Byrne
(koji ju je potom pretočio i u album "Lead Us Not Into Temptation").
Nabijen je ovaj film i erotikom jer za McGregorov lik moglo bi se reći da
je pravi homme fatale. Joe je čovjek koji ne preza ni pred čim kad zapazi
djevojku ili ženu i kad odluči da će neka biti njegova, to se obično i dogodi.
Ne zamara se on previše time je li ta žena udana, makar i za njegovog najboljeg
prijatelja ili šefa, on kao da ne može razmišljati o posljedicama onog što
radi. Ne može ili ne želi, svejedno je, ali djeluje Joe kao čovjek bez trunčice
savjesti i kao čovjek koji misli samo na sebe i koji u sebi ima neku iskonsku
životinjsku, gotovo demonsku privlačnost, no i to će se morati kad - tad
promijeniti. U svakom slučaju zanimljiv film, kojim je MacKenzie nagovijestio
da u budućnosti od njega svašta dobroga možemo očekivati.
Primjedbe
Objavi komentar