Prije
nekoliko mjeseci imali smo priliku gledati film "Miseducation
of Cameron Post" u kojem smo pratili sudbinu tinejdžerke s lezbijskim sklonostima
poslanu u kamp za preodgoj, a poznati australski glumac Joel Edgerton
u svojoj drugoj režijskoj avanturi donosi nam također istinitu
priču o klincu koji je završio u sličnom kampu za preodgoj
mladih homoseksualnih sklonosti. Nažalost, i ova je priča snimljena
prema istinitim događajima i po memoarima mladog čovjeka po imenu
Garrard Conley. Za potrebe filma njegovo ime je promijenjeno i
glavni protagonist ove emotivne i potresne biografske drame nazvan je
Jared Eamons. No, gotovo sve osim imena ovdje je doista i ispričano
na način kako se dogodilo, a što je najstrašnije od svega,
cijela ova šokantna priča odvila se prije samo nekoliko godina. I to
u američkoj saveznoj državi Arkansas u kojoj, ironije li, na
automobilskim tablicama piše "Land of Oportunity" (zemlja
mogućnosti).
Garrard
/ Jared (odlični mladi glumac Lucas Hedges već ima nominaciju za
Oscara za "Manchester by the Sea", a za ovu je ulogu bio
nominiran i za Zlatni globus za najboljeg glumca u drami) jedini
je sin prodavača automobila i propovjednika Marshalla (nikad deblji
Russell Crowe), fundamentalističnog kršćanina, zatucanog tipa koji
je uvjeren da se odgovori na sva pitanja mogu pronaći u Bibliji i
kućanice Nancy (Nicole Kidman). I naizgled je Jared običan
18-godišnjak, sportaš je, ima djevojku, no svjestan je on da ga od
djevojaka više privlače mladići. Jasno da takav zbunjeni klinac ni
sam ne zna što bi osjećao, smušen je, izgubljen, najradije bi se
"prešaltao" u prvu ekipu da može, a kad njegovi roditelji
saznaju za njegove preferencije, jasno da nemaju previše
razumijevanja prema njemu. Posebno se to odnosi na starog, koji sina
po kratkom postupku odluči poslati u terapijski centar koji vode
podjednako zatucani sadistički tipovi koje vodi manipulativni i
pokvareni Victor Sykes (sam Joel Edgerton, dok je jednog od tih
tipova koji "preodgajaju" mlade homoseksualce i ostale koji
su zabludjeli glumi basist RHCP-a Flea).
I
da nije strašno i tužno kako izgleda taj preodgoj iz homo u
straight, to bi bilo smješno, a Sacha Baron Cohen mogao bi doći na
ideju za neku novu zafrkanciju s idiotima u nekom novom "Who is
America". Tako ti klinci moraju prolaziti pravi vojnički dril,
bave se sportom, kao da će to u njima podići razinu testosterona
ili ih natjerati da se promjene, a nad onim neposlušnijima provode
se obredi koji užasno podsjećaju na egzorcizam. Govori se tim
klincima da ih bog ne voli, da je u njih ušao sotona, da će gorjeti
u paklu ukoliko se ne promjene i slične idiotarije, a što je
najstrašnije i najbolesnije od svega, roditelji istih tih klinaca
skupo plaćaju tim manijacima kako bi se iživljavali nad njihovom
djecom te ih psihički i fizički zlostavljali.
Lako
je za pretpostaviti da je ova "terapija" kod Jareda
izazvala potpuni kontraefekt i klinca gotovo potpuno psihički
uništila, a što je najtužnije od svega, na stotine tisuće klinaca
poput njega prolazilo je ili još uvijek prolazi slične kure u
sličnim centrima po Americi. I definitivno je "Boy Erased"
jedna od onih priča koje u svakom normalnom čovjeku moraju izazvati
empatiju, a pokazao se ovaj film kao kompleksna drama s jako dobrom
glumačkom postavom. Iako je u središtu priče Jaredova osobna borba
i dobrim dijelom pratimo njegov život u tom
fundamentalističkom centru za preodgoj, jednako važan je i
njegov odnos s ocem. Od odnosa u kojem su njih dvojica funkcionirali
gotovo pa najbolji prijatelji i bili su nevjerojatno povezani pa
do toga da je stari bio potpuno spreman odreći se sina kad je saznao
za njegove homoseksualne sklonosti.
Primjedbe
Objavi komentar