Barry
Jenkins jedan je od onih filmaša koji se u dosadašnjem tijeku
karijere posvetio problematici afroameričke zajednice u SAD-u i
njegov je drugi dugometražni uradak "Moonlight" dobio
Oscara za najbolji film, dok je Jenkins nagrađen Oscarom za najbolji
adaptirani scenarij, a bio je nominiran i za najboljeg režisera.
Iako njegov sljedeći flm "If Beale Street Could Talk" nije
ušao u krug nominiranih filmova i Jenkins nije nominiran za režiju,
opet je ovaj filmaš iz Floride nominiran za najbolji adaptirani
scenarij. Jenkins se ovaj puta odlučio za adaptaciju romana
afroameričkog pisca Jamesa Baldwina, u nas možda ne toliko
poznatog, no autora koji je u američkoj crnačkoj zajednici iznimno
popularan još od sredine 50-ih godina prošlog stoljeća. Baldwin je
bio i jedan od istaknutih boraca za ljudska prava tijekom 60-ih i
70-ih godina pa zato i ne čudi da se u svojim djelima bavi temama
kao što su rasna, spolna i klasna nejednakost u Americi. Glavni
likovi u njegovim knjigama obično su bili afroamerikanci, a bili oni
stvarni ili fiktivni, najčešće bi ih stavljao u situacije u kojima
su se mnogi članovi crnačke zajednice znali zateći.
Radnju
romana po kojem je Jenkins snimio film Baldwin je smjestio u crnačku
zajednicu u njujorškom Harlemu, a priča prati dvoje mladih
zaljubljenih golupčića Tish (KiKi Layne) i Fonnyja (Stephan James),
koji će se naći u tipičnoj situaciji za crnačku zajednicu. Zbog
optužbi da je silovao ženu Fonny završi u zatvoru, a paralelno s
tim Tish saznaje da je trudna. Svi su uvjereni da su optužbe protiv
Fonnyja lažne i neutemeljene i Tishina obitelj krenut će u akciju
dokazivanja njegove nedužnosti i to prije no što se rodi dijete.
Paralelno s linearnom radnjom u kojoj pratimo situaciju po
pitanju Fonnyjeve pravosudne situacije, pratimo i njihovu ljubavnu
priču od njenih začetaka pa do trenutka kad je on završio iza
rešetaka.
Jenkins
je Baldwinov roman adaptirao na svoj poetičan, emotivan i pomalo
ekspresionistički način u stilu "Moonlighta", a iako je
radnju filma ostavio u 70-im godinama, priča je to čiji se mnogi
detalji i situacije mogu precrtati i u današnje vrijeme. Na pomalo
propovjednički način Jenkins progovara o problemu rasne
nejednakosti i upozorava na situacije u koje brojni afroamerikanci i
danas upadaju isključivo zbog svoje boje kože. Iako je ova nesretna
romansa čak i pomalo minimalistička, "Beale Street" je
ujedno i iznimno vizualan film u kojem je Jenkins veliku pažnju
posvetio detaljima. Već do sada je "If Beale Street Could Talk"
osvojio već brojne nagrade na festivalima, nagrade i nominacije u
najvrjednijim izborima za film godine (Regina King je za ulogu
Tishine majke već dobila Zlatni globus za najbolju sporednu glumicu,
a u istoj kategoriji nominirana je i za Oscara), a Jenkins je njime
potvrdio da spada u krug trenutačno najzrelijih angažiranih
afroameričkih filmaša, koji na svoj način nastavlja ondje
gdje su stali Spike Lee i ostali.
Primjedbe
Objavi komentar