Svake godine Britanci snime nekoliko filmova u
kojima su glavni protagonisti neki od njihovih vladara kroz povijest. Gotovo da
nema kralja ili kraljice čiji stvarni ili fikcionalni detalji iz života nisu
zaživjeli na filmu, a nerijetko se događalo da su takve kostimirane drame bile
kandidati za ili osvajači glavnih filmskih nagrada kao što je Oscar. U ovoj
oskarovskoj sezoni pažnju je pokupila netipična kostimirana povijesna više satira nego drama
"Miljenica" Jorgosa Lantimosa o kraljici Ani, koja je nominirana u
čak deset kategorija, no dviju nominacija za najvažniju filmsku nagradu
dokopala se i jedna druga povijesna drama o britanskim monarsima. "Mary
Queen of Scots" ipak je nominirana u bitno manje prestižnijim kategorijama
od "Miljenice" i to za make-up / frizure, odnosno kostimografiju, a
dok se za "Miljenicu" definitivno može reći da ovoj tematici prilazi
na do sada neviđen i svjež način, "Mary Queen of Scots" ovu možda
već i preiscrpljenu temu obrađuje na gotovo standardan način.
Bio je ovaj film ujedno i filmski debi ugledne
britanske kazališne redateljice Josie Rourke pa zato i ne treba čuditi što ova
povijesna drama djeluje pomalo teatralno, a u središtu pažnje ovog je filma
odnos između dviju poznatih sestrični. Engleska kraljica Elizabeta I vjerojatno
je dobro poznata svim ljubiteljima filmovima (ta je uloga Cate Blanchett
donijela i Oscara ako se ne varam) i njezin je život obrađivan naširoko i
nadugačko, no ovaj je puta u središtu pažnje njezina rivalka, Mary Stuart,
kraljica susjedne Škotske. Vrijeme radnje je sredina 16. stoljeća, a razdoblje
je to vjerskih ratova na Otoku. Dok je Elizabeta protestantica, njena sestrična
Mary (pranećakinja Elizabetinog jebežljivog tatka Henrika VIII) je katolkinja,
koja je već kao tinejdžerka udana za francuskog kralja Franju II. No, nesretni
Franjo vladao je tek godinu dana prije no što je drapio, nakon čega se Mary
vraća u Škotsku.
Tako u uvodnoj sceni vidimo Maricu kako se vraća
iz Francuske u Škotsku (i to čamcem?!?) te preuzima škotsku krunu koju joj je
čuvao njezin polubrat, bastard-son prijašnjeg škotskog kralja Jamesa. Kako je
Mary katolkinja dobar dio škotskog protestantskog plemstva joj okreće
leđa, a njena rivalka iz Engleske, koja se nije udala i nema djecu pa strahuje
da će joj Mary preuzeti i englesko prijestolje, na nagovor svojih savjetnika
odluči zakuhati građanski rat u susjednom, škotskom kraljevstvu. U središtu
pažnje ovaj puta su odnosi između dviju vladarica, žena koje se nikada nisu
vidjele i žena koje su se silom prilika našle isključivo u muškom društvu i u
muškom svijetu. Svi njihovi savjetnici su muškarci koji ih huškaju jednu na
drugu, spletkare, kuju urote, manipuliraju, a na početku izgleda da ove dvije
žene ne mogu biti različitije.
I dok se doima da je Mary tolerantna koja
dopušta da u njenoj zemlji ravnopravno egzistiraju i katolici i
protestanti, u Elizabetinoj kraljevini mjesta ima samo za protestante. Dok je
Mary (Saoirse Ronan) prava ljepotica, Elizabeta (Margot Robbie koja u ovom
filmu izgleda skoro kao Johnny Depp u nekim od filmovima Tima Burtona) je
neugledna, ružna, izbrazdanog lica od velikih boginja. Mary je liberalna,
slobodoumna, odlučna, lukava, odvažna, ali i mušičava i svojeglava (što će je i
dovesti u probleme), Elizabeta djeluje isključivo, paranoično, uplašeno i
nesigurno. Naravno da će se nakon nekog vremena pokazati da su njih dvije
zapravo puno sličnije nego što se čini na početku, a čini se da bi njih dvije
jako dobro surađivale i egzistirale zajedno samo da su imale priliku skupa
sjesti za stol i da im glave svakakvim glupostima i spletkama nisu punili razni
muljatori koji su često radili isključivo iz svog interesa.
Oni koji poznaju povijest vjerojatno dobro znaju
kako je ovo rivalstvo završilo, a iako se izvedbi kad su u pitanju gluma ili
režija nema što prigovoriti (uz Ronnan i Robbie u epizodnim ulogama pojavaljuju
se tu još mnoga poznata lica kao što su Guy Pearce, David Tennant, Jack Lowden
ili Ian Hart), ipak, za razliku od "Miljenice", ovaj film
zapravo i nije ponudio ništa pretjerano novog o dobro poznatoj temi. Osim
pomalo feminističkog pristupa u kojem se suptilno protura razmišljanje da bi
svijet bio puno bolje mjesto da su više prilika za vladanje imale miroljubive
žene otvorene za razgovor, a ne ratoborni muškarci koji su probleme samo
rješavali mačevima i kuburama. Nažalost, nikada nećemo saznati da li bi doista
i bilo tako, no nije nemoguće. Veliki plus ovog filma su i sjajne lokacije i
odlična scenografija, no na to smo već i nekako navikli u sličnim filmovima, a iako "Mary kraljice Škotske" nije neki revolucionarni sadržaj, oni koji vole povijesne filmove ne bi trebali biti razočarani.
Primjedbe
Objavi komentar