Da je snimio
samo već legendarnu humorističnu seriju "U uredu", koja je nakon
britanske doživjela i američku inačicu, Rickyju Gervaisu već bi bilo
zagarantirano mjesto u povijesti komedije. No, čovjek koji je 80-ih karijeru
počeo kao član ne pretjerano uspješnog pop benda "Seona Dancing" da
bi potom bio menadžer benda "Suede", a krajem 90-ih se prebacio na
komediju, u međuvremenu je snimio još niz uspješnih projekata. Posljednji u
nizu je crnohumorna mini-serija "After Life", koju je sam napisao,
režirao svih šest tridesetominutnih epizoda, producirao i odglumio glavnu
ulogu, 50-godišnjeg novinara lokalnog tjednika iz britanskog gradića Tonyja,
kojem je upravo preminula supruga.
Gubitkom
supruge, inače duhovitom, u društvu omiljenom Tonyju srušio se čitav svijet. S
voljenom Lisom on je imao naizged savršen život i uživao je u njezinom društvu
zbog čega ga nikada i nije zanimala karijera. Umjesto toga on je odlučio
ostati u malenom gradu i pisati za niskotiražni lokalni tjednik čiji je vlasnik
njegov šogor. Svaki slobodan trenutak on je provodio sa ženom, a nakon što je preminula
od raka dojke, Tony je odlučio da život za njega više nema smisla. Odlučio
je da će si oduzeti život, no prije toga će se osvetiti svijetu za svoj gubitak
i za bol koju osjeća. Donio je Tony odluku da će raditi samo ono što želi,
svima govoriti samo ono što misli, a na samoubojstvo gleda kako na neku posebnu
moć kojom će sve završiti jednom kad mu i to dosadi. No, njegov će plan polako
početi nagrizati njegovi suradnici i prijatelji, svi koji ga okružuju i
koje susreće, a svi oni kao da će ga iznova pokušati učiniti dobrom osobom.
Teško se
sjetiti kad se neki filmski ili televizijski sadržaj s ovako teško temom uspio
nositi na ovako duhovit način. Jer gubitak voljene osobe definitivno ne bi
trebalo biti nešto što nudi razlog za smijeh, a ljudi u žalovanju i koji se
nose s tugom i boli baš i nisu tipovi od kojih bismo očekivali da sipaju šale
kao iz rukava. I što je najbolje od svega, Tony i nije takva osoba. On je jedan
od najsarkastičnijih i najciničnijih tipova koji su se ikada mogli vidjeti, tip
koji u svemu vidi nešto loše i koji će sve ono dobro pokušati izvrnuti u loše
kako bi dokazao da život nema smisla. Situacija je bizarnija jer Tonyja svi
poznaju kao dobru i veselu osobu i njegova transformacija u potpunog namćora
nešto je sa čime se ne mogu snaći.
S Gervaisom
smo i ranije navikli da politička korektnost kod njega ne prolazi i da je to
najcrnji od najcrnjeg humora bez granica i kočnica, a lako je za pretpostaviti
što je sve spreman reći ili učiniti tip koji je digao ruke i od sebe i od
svijeta. No, "After Life" je i serija koja odiše nevjerojatnom
toplinom, iskrenošću, čak i životnom mudrošću, a Gervais je još jednom potvrdio
da je šampion inteligentnog humora i da mu ne trebaju jeftini štosevi kako bi
publiku nasmijao do suza. S obzirom na sadržaj, ovo je definitivno jedna od
serija u kojoj se neprestano miješaju smijeh i suze i jedan od najboljih
sadržaja takve vrste snimljen u zadnjih desetak godina.
Baš kao i ured u "Officeu", Gervais je novinsku redakciju natrpao bizarnim tipovima i čudacima, a teme koje oni obrađuju u svom svakodnevnom radu su potpuno izvan pameti. Kako je krilatica novina u kojima radi da svaki stanovnik gradića barem jednom zaslužuje biti u lokalnim novinama, tako im se i javlja ekipa s potpunim budalaštinama. Tako se jednom tipu na zidu stvorila plijesan koja izgleda kao Kenneth Branagh, drugi nosom svira dvije frule, javljaju mu se roditelji čije dijete izgleda kao Hitler i slične situacije s kojima se na perfektan način zafrkava i na račun totalne idiotizacije društva i medija, koji se počinju pretvarati u pravi freak-show i gdje prostor dobivaju samo najveći idioti koji u nekim normalnim situacijama i vremenima ne bi nikoga zanimali. Gervaisova serija izvrsna je društvena kritika i ovaj britanski komičar savršeno detektira situaciju i stanje u kojoj se društvo zateklo i to stanje sveopće zaglupljenosti i zatupljenosti ismijava kao rijetko tko do sada, a u istom stilu sve se to nastavlja i u drugoj i trećoj sezoni koe su možda za mrvicu sentimentalnije i za nijansu slabije od vrhunske uvodne sezone.
Primjedbe
Objavi komentar