Još jedan u
nizu modernih arty horora / psiholoških trilera u kojem je veći
naglasak stavljen na vizualnost, nego na samu naraciju, u čijem su središtu
priče tri prijateljice iz djetinjstva, Tilda (Sarah Hay), Petula (Imogen
Waterhouse) i Daphne (Madeline Brewer). I dok Tildu i Petulu na početku filma upoznajemo
kao prilično nespretne dilerice, koje policija na djelu uhvati baš kad su
spremale uvaljati prvu veću pošiljku droge, Daphne upoznajemo kao potpuno
nenormalnu izoliranu djevojku koja živi sama u dvorcu. Svoje bogate
prijateljice iz djetinjstva ubrzo se sjete i Tilda i Petula, koje imaju rok od
48 sati kako bi svom dobavljaču opijata platile oko 80 tisuća dolara, a Daphne
se ne sjete iz ljubavi ili prijateljstva, već iz razloga što ona u svom dvorcu
ima skriven sef prepun novaca. Iako vrlo brzo saznajemo da se Tilda i Petula
prema svojoj prijateljici u mladosti baš i nisu najbolje ponijele i da su
dobrim dijelom upravo one razlog zašto je Daphne potpuno poludjela, one dođu k
njoj.
I tada
počinje totalni urnebes jer tu se više stvarno ne zna tko pije, a tko plaća,
tko je lud, a tko je normalan pošto se prošlost, sadašnjost i budućnost, kao i
stvarnost i fikcija počinju potpuno ispreplitati. Kako bi udovoljile svojoj
uvrnutoj prijateljici, Tilda i Petula skupa s njom se upuštaju u nekakve
uvrnute perverzne dominacijske seksualne igrice, uskoro se tu pojavljuje i
nekakav detektiv, cijela kućerina prepuna je lutaka, a stilski film izgleda kao
da je cijela ekipa, od redateljice i scenaristice Mitzi Peirone, preko
direktora fotografije do montažera, tijekom cijelog procesa bila na nekom
ozbiljnom tripu. Iako je ideja čak i bila sasvim solidna, iako vizualno
"Braid" djeluje jako zanimljivo, čak i donekle originalno, najveći
problem dugometražnog debija mlade glumice Mitzi Peirone je što je ovaj film
lišen gotovo ikakvog smisla, a djeluje i više nego pretenciozno, no bez pretjeranog
pokrića.
Primjedbe
Objavi komentar