Iz Francuske
nam stiže mračni triler koji je snimljen po romanu izraelskog pisca Drora
Mishanija, čije se adaptacije i režije prihvatio ne pretjerano poznati
francuski redatelj Erick Zonca. Imao je ovaj film kojeg bi se bez problema
moglo nazvati i francuskim "Zlim poručnikom" strašan potencijal i
prava je šteta što je se možda nije dohvatio netko talentiraniji i vještiji jer
je "Mračna plima", kako bismo mogli prevesti naziv ovog filma, imala
sve predispozicije da bude jedan od najboljih trilera godine. No, i ovako
je "Fleuve noir" i više nego solidan mračni, šokantni i uzbudljivi
triler s možda ne i pretjerano originalnom pričom, ali i s više i nego
zanimljivim glavnim likom policijskog inspektora na rubu Francoisa Viscontija
kojeg je utjelovio Vincent Cassel.
Njegov
lik jedan je od onih policajaca na rubu, tipova kojima je život u
potpunom rasulu. Nakon što ga je žena ostavila Visconti se potpuno zapustio,
digao ruke od života, samo pije po cijele dane i noći, a bogami više i izgleda
kao da je korisnik pučke kuhinje, nego ugledni policijski inspektor. S masnom
kosom i gustom sijedom bradom Visconti je jedan od onih tipova koji su u svađi
sa svima, a njegovom ludilu dodatno doprinosi činjenica što mu je sin sitni
diler i što je upao u najgore moguće društvo. I takvom sihzofrenom policajcu
dopadne zadatak rješavanja misterija nestalog tinejdžera, klinca koji je gotovo
istih godina kao i njegov sin. I nestali klinac također živi u prilično
problematičnoj obitelji, s ocem mornarom kojeg gotovo nikada i nema doma,
majkom i mentalno hendikepiranom sestrom i prva ideja u istrazi je da se malac
radikalizirao i pridružio nekoj terorističkoj organizaciji.
No, nakon što
se u istragu odluči uključiti i nametljivi susjed (još jedan poznati francuski
glumac Romain Duris), profesor francuskog i nerealizirani pisac, istraga ode u
potpuno drugom smjeru i policija počne pretpostavljati da je riječ o otmici. I
dok se prilično ljigavi profesor stalno mota oko ionako dovoljno ludog
inspektora Viscontija, ovaj je počeo razvijati prilično bolesnu fiksaciju na
majku nestalog klinca, ženu koja je također u potpunom rasulu. Prilično je
jasno kako je ovo priča koja je imala nevjerojatnog potencijala i šteta je samo
što Zonca nije pustio Cassela da se dodatno razmaše u ulozi divljeg policajca
(kao što je Abel Ferrara pustio Harveyja Keitela u "Bad Liutenantu"
ili Werner Herzog Nicolasa Cagea u "Bad Liutenant: Port of Call New
Orleans"), a kako priča i istraga odmiču, njegovo mentalno stanje ionako
kao da pada u drugi plan i priča se više posvećuje razrješenju slučaja. No, i
bez toga ovo je sasvim korektan triler, čija se radnja možda razvija sporo (što
se trebalo nadomjestiti upravo Viscontijevim ludilom), ali na kraju nudi sasvim
zanimljivo, čak i neočekivano razrješenje.
Primjedbe
Objavi komentar