Ugledna francuska filmašica Claire Denis već
je odavno potvrdila da se kad je ona u pitanju u pravilu treba očekivati nešto potpuno
neočekivano, a takav je slučaj i s ovim njezinim filmom. Iako bi se po uvodnim scenama "High Lifea", kad
upoznajemo jedinog člana posade Montea (Robert Pattinson, taj dečko me sve više
i više oduševljava hrabrim i zanimljivim izborom uloga), koji s jednogodišnjom
kćeri tumara svemirskim brodom, s obzirom da ti labirinti od hodnika
nevjerojatno podsjećaju na Nostromo, moglo pomisliti da će ovo biti još jedna
varijacija na temu nenadmašnog "Aliena", Denis je snimila SF / triler
/ dramu / horor koji s kultnim ostvarenjima Scotta i Camerona ne može imati
manje veze. "High Life" je čisti antipod ne samo "Aliena",
već i recentnih svemirskih SF filmova kao što su "Interstellar"
Christophera Nolana ili "Marsovac" Ridleyja Scotta. Ovim filmom Denis
se i dalje bavi egzistencijalističkim problemima i postavlja neka neugodna
pitanja o tome gdje bi nas tisućljetni razvoj čovječanstva na kraju mogao
dovesti i gdje nas je možda već i doveo.
Kako radnja ovog uznemirujućeg i šokantnog,
vizualno izuzetnog i subverzivnog filma nije linearna, već je više eliptična,
tako paralelno s Monteovim samotnim lutanjima brodom i njegovom brigom za
kćeri, polako saznajemo kako je on tamo završio. Slagalica u kojoj na početku
imamo samo neke hintove kao što su rukavica u vrtu ili neizbježno
pitanje otkud sad beba u prokletom svemirskom brodu, malo pomalo počinje se
slagati. Vrlo brzo shvatit ćemo da on tako duboko u svemiru nije mogao završiti
sam, a potvrdu toga dobit ćemo kad on tijela svojih suputnika s broda
odluči pobacati u svemir. Ljudska tijela koja Monte nosi kao vreće
krumpira i baca ih u beskraj samo je prvo u nizu potpunih iznenađenja i šokova
s kojima ćemo se susresti u ovom filmu. Uskoro ćemo saznati i da je Monte bio
dio ekipe osuđenika na smrtnu kaznu kojima je dan izbor. Ili će na električnu
stolicu ili će sudjelovati u eksperimentalnoj svemirskoj turi u dubine kozmosa
u potrazi za crnim rupama i pronalaženjima načina eksploatacije energije iz
njih.
Neće trebati proći puno da shvatimo da je
istraživanje crnih rupa samo paravan jer su svi ti svemirski putnici zapravo
najobičniji zamorci u bolesnom eksperimentu liječnice Dibs (Juliette Binoche).
Njena je misija stvaranje djeteta umjetnom oplodnjom, no za sada bez
uspjeha, a kako su seksualne aktivnosti među članovima posade stroge
zabranjene, svemirski brod je opremljen posebnim "Boxom", odnosno
komorom za masturbaciju. Jedini koji odbija korištenje boksa je upravo Monte i
on pokušava živjeti u samonametnutom celibatu, a ta njegova odluka do potpunog
će ludila dovesti ionako prilično nenormalnu doktoricu, koja smatra da bi
upravo on bio savršen izbor za donora sperme za dijete iz epruvete. Dok se
Monte suzdražava od seksualnih aktivnosti, mnogi suputnici su u velikim
problemima i dobar dio njih mora tijekom (uvjetno rečeno) noći mora biti vezan.
Iako je radnja "High Lifea" spora i
priča se polako razvija, u ovih 110 minuta ima toliko šokantnih i nevjerojatnih
situacija te fascinantnih scena da ih je gotovo bilo nemoguće pobrojati. Jedna
od takvih je i ona kad uvrnuta liječnica sama odluči provjeriti da se nisu
možda ispraznile baterije u "Fuckboxu", a cijeli film nabijen
je seksualnošću i senzualnošću, iako bez eksplicitnih scena, kakve bi se u
ovakvim situacijama mogle naslutiti. Odlučila je Denis ovim filmom pozabaviti
se mnogim tabuima, neke od njih i prekršiti, a u svakom slučaju ova
Francuskinja snimila je jedan od neobičnijih i šokantnijih filmova godine.
Premijeru je "High Life" imao u Torontu 2018. godine, a zanimljivo je
kako je Denis na ideju za snimanje ove minimalističke svemirske priče došla još
2002. godine. No, pustila je žena da se ideja u njoj kuha još neko vrijeme da
bi je konačno sa svojim stalnim scenarističkim suradnikom Jean-Paulom Fargeauom
i napisala. Kao konzultant na scenariju sudjelovao je i ugledni francuski
astrofizičar i stručnjak za crne rupe Aurelien Barrau, dok je za scenografiju i
izgradnju svemirskog broda zaslužan danski moderni umjetnik Olafur Eliasson.
"High Life" je jedan od najvizualnijih i najneobičnijih filmova koje smo mogli vidjeti
posljednjih godina i po svojoj estetici on je jako blizu Tarkovskom, a ako se
pita Claire Denis, pogonsko gorivo koje pokreće svijet je seksualnost.
Primjedbe
Objavi komentar