Danski
trilerski serijal o detektivima iz Odjela Q, odnosno policijskog odjela za
davno zaboravljene i neriješene slučajeve iz prošlosti dogurao je već do
četvrte (bar mislim) epizode, a i ovaj puta su inspektori Carl Morck (Nikolaj
Lie Kass) i Assad (Fares Fares) stavljeni pred naizgled nemogući zadatak. Sve
pođe po zlu kad radnici tijekom renoviranja stare zgrade u Kopenhagenu u
zazidanom dijelu jednog stana pronađu tri mumificirana leša stara tko zna
koliko godina. Sva tri leša posjednuta su za stol s jednim mjestim upražnjenim,
a lako je za pretpostaviti da će taj slučaj na sebe upravo preuzeti Morck i
Assad, koji za tjedan dana treba prijeći u drugi odjel. Paralelno s pričom u
sadašnjosti pratimo i situaciju iz 1961. godine, kada su mnoge djevojke iz
Danske završavale na tretmanu u odavno zatvorenoj instituciji na izoliranom
otočiću. Iako je ta medicinska institucija odavno zatvorena, o njoj se i dalje
zna jako malo, a svi sudski slučajevi u kojima su nekadašnje pacijentice tužile
bolnicu i osoblje za razne užase, već godinama su zakopani duboko u ladicama.
Lako je za
pretpostaviti da će se ove priče koje dijeli više od pola stoljeća uskoro
povezati, a "Journal 64" pokazao se kao sasvim solidan triler koji se
po ugođaju i tematici savršeno uklapa u prijašnja djela snimljena prema krimi
romanima Jussija Adler - Olsena. Prema njegovim krimićima snimljene su i
prijašnja tri filma iz možda i trenutačno najpoznatijeg europskog krimi
serijala (Kvinden i buret, Ubojice fazana, Flakesport fra P), a koliko ovaj
pisac ima nastavaka u pripremi ili ih je već napisao, zaista ne znam. Koliko
god ih imao, pretpostavljam da će se ovaj detektivski nordic noir serijal
nastaviti snimati jer svi su nastavci do sada bili i više nego uspješni na kino
blagajnama. Izuzetak nije bio ni "Journal 64" u kojem su Nikolaj
Arcel i Mikkel Norgaard režiju prepustili Christofferu Boeu.
Ostali su
Arcel (Royal Affair, Kula tmine) i Norgaard (kultna danska crnohumorna serija
Klovn i filmovi o istoj ekipi) tu kao scenaristi i producenti i estetski i
ugođajno ništa se nije tu promijenilo u odnosu na ranije filmove. Prokušani
recept očito se ne mijenja, a uz već standardizirani vodeći
glumački dvojac (vjerovali ili ne, poslovično mračni, čangrizavi, bijesni,
ljuti inspektor koji ujutro mrzi sebe, a tijekom ostatka dana cijeli svijet
Morck konačno će se i nasmijati, doduše malo kiselkasto, ali nešto slično do
sada nismo imali prilike gledati), u epizodnim ulogama angažirana su i brojna druga
poznata lica sa skandinavske glumačke scene. Iako primjedbe da je priča ovaj
puta mrvicu predvidiva čak i stoje, za ovaj se serijal definitivno može reći da
se kod njega ne osjeti preveliki pad kvalitete kako vrijeme protječe.
Ljubitelji misterioznih krimića i trilera već ionako jako dobro znaju da s
avanturama detektiva iz Odjela Q sigurno neće promašiti.
Primjedbe
Objavi komentar