Stephen King i dalje je neiscrpna inspiracija
za sve autore horora i vjerojatno ne postoji niti jedna od šezdesetak knjiga
koje je čovjek napisao, a da je netko do sada nije odlučio ekranizirati.
"Groblje kućnih ljubimaca" vjerojatno je jedna od njegovih
najpoznatijih i najčitanijih knjiga, koja je već krajem 80-ih adaptirana na
film, no koliko se sjećam, verzija iz 80-ih i nije bila bogznašto. Tridesetak godina kasnije "Pet Sematary" doživio je novu
adaptaciju, koja, ako me sjećanje dobro služi jer sam prethodnu adaptaciju
gledao jako, jako davno, je više u kingovskom duhu, unatoč tome što je radnja
neznatno izmijenjena. I dobro da je tako jer bilo bi posve besmisleno da iznova
gledamo jedan te isti film, a dvojac Kevin Kölsch i Dennis Widmayer, koji se
prije nekoliko godina predstavio solidnim hororčićem "Starr Eyes" ,
solidno je uspio priču izgurati gotovo do kraja.
Iako je činjenica da i njihov film pati od
određenih problema u završnici, a koliko se sjećam s istim problemom su se
susreli i s prvim filmom. Prve dvije trećina "Groblja" djeluju jako,
jako moćno, jezovito i fino se gradi i razvija priča, da bi posljednja trećina
filma ipak bila nešto slabija i nisu na istoj razini uspjeli zaključiti priču,
no svejedno je ovo sasvim pristojan horor i već sada se može reći da će
"Pet Sematary" biti svrstan u gornji dom ovogodišnje horor
produkcije. Iako je dosta priče izmijenjeno u odnosu na Kingov književni
predložak, svi glavni likovi ostali su isti i okruženje je ostalo posve isto.
Tako mladi liječnik iz Bostona (u originalu je bio Chicago) Louis Creed (Jason
Clarke) s obitelji, suprugom Rachel (Amy Seimetz) te klincima Ellie, Gageom i
mačkom Churchom seli u mirno mjestašce u Maineu.
Ondje su kupili kuću s velikom šumom, a ubrzo
od starog susjeda Juda (John Lithgow) saznaju da se na njihovom imanju oduvijek
nalazi i groblje kućnih ljubimaca. Jud upozorava obitelj da su okolne šume
opasne i da je bolje da ih se klone, a ubrzo saznajemo da je groblje kućnih
ljubimaca napravljeno na starom indijanskom terenu i da se ondje događaju čudne
stvari. Čudne stvari počet će se događati i u kući Creedovih jer Rachel se sve
češće počinje prisjećati trauma iz djetinjstva, a Louisa će prilično potresti
tragični događaj u bolnici. Situacija će se dodatno zakomplicirati kad
mačka pregazi kamion te ga Louis i Jud odluče pokopati na groblju kućnih
ljubimaca, poslije čega će shvatiti da je bolje da neke stvari koje su mrtve,
doista i ostanu mrtve.
Doista je šteta što se scenaristi u samoj
završnici nisu potrudili da se cijela priča izdigne iznad očekivanih i
standardnih horor klišeja jer nakon završne scene čovjek ostane malo zatečen,
čak i razočaran. Nije to prvi, vjerojatno ni posljednji horor u kojem se priča
gradila fino, temeljito, čak su i likovi jako dobro razrađeni i glumci koji ih
utjelovljuju su na visini zadatka, da bi se na kraju sve gotovo razletilo u
brzanju. Samo finale niti je nešto posebno jezivo ili strašno, niti je
uznemirujuće, niti je potresno i da su završnicu scenarist Jeff Buhler i
redateljski dvojac uspjeli izvesti sretnije i spretnije, bilo bi ovo još i bolje.
No, i ovako je "Pet Sematary" i više nego korektan horor, koji ne
donosi ništa specijalno novoga, ali definitivno jednu poznatu priču uspijeva
ispripovijedati na pomalo drukčiji način i udahnuti joj novu svježinu.
Primjedbe
Objavi komentar