Postoje neki
filmovi za koje je iz daleka jasno da će biti pomalo sladunjavi, čak i
patetični. Da će podilaziti ukusu i emocijama publike, da će igrati na sigurno,
biti prepuni klišea, stereotipa i očekivanih i predvidljivih situacija. No, bez
obzira na sve to, nekako ih je nemoguće ne voljeti jer zrače nekom pozitivnom
energijom, nekako se čovjek osjeća ugodno gledajući ih i odašilju snažnu
poruku. Jedan od takvih, nazovimo to, narodskih filmova je i prvo samostalno
redateljsko ostvarenje poznatog francuskog glumca Gillesa Lellouchea o skupini
tipova u 40-im i 50-im godinama života koji se od svih mogućih sportova odluče
baviti sinhroniziranim plivanjem. Već sama pomisao na skupinu debeljuškastih, zdepastih,
proćelavih, smotanih i trapavih tipova koji mašu nožicama iz bazena uz disko
muziku izaziva smijeh, a Lellouche je doista i snimio duhovit film. Nije «Sink
or Swim» ili «Le grand bain» u originalu klasična komedija, više je to gotovo
pa tipična francuska humorna drama ili dramedija, no ima ovdje dosta prilika za
iskren smijeh.
Bertrand
(Matthieu Amalric) je prije dvije godine ostao bez posla i od onda živi na
ženinoj grbači pa i ne čudi što je čovjek prilično depresivan i što se osjeća
potpuno beskorisno i jadno. Kad jednom prilikom na gradskom bazenu sazna da
postoji muška ekipa u sinhroniziranom plivanju, Bertrand se više iz znatiželje,
nego iz stvarne fascinacije tim sportom odluči prijaviti. Ondje će pronaći
skupinu sličnih klasičnih filmskih luzera različitih backgrounda, tipova koji
su, baš kao i on, negdje zaglavili sa životima i nisu uspjeli postići ono što
su nekada planirali. No, kad su u bazenu i treniraju sinhronizirano plivanje
svi oni zaboravljaju svoje tužne živote, dobro se zabavljaju i shvaćamo da su
svi oni zapravo jako slični i da su svi oni jedini prijatelji koje imaju.
Naravno da ostali stanovnici mjesta u kojem žive gledaju na ovu neobičnu
skupinu kao na luzere, cirkusante koji se umjesto nekim sportom za prave
muškarce poput vaterpola bave sportom za curice i tetkice, no ovu ekipu to
previše ne zamara. Posebno kad saznaju da se u Norveškoj održava svjetsko
prvenstvo za muškarce u sinhroniziranom plivanju, što će oni prepoznati kao
priliku da konačno u nečemu uspiju u životima, a kako će postajati bolji u
piruetama u vodi, tako će i njihovi životi postajati nekako smisleniji.
Bio je «Sink
or Swim» i najveći domaći kino hit godine u Francuskoj te je u kinima zaradio gotovo
40 milijuna dolara, a to i ne čudi jer s pravom je ovaj film ponio epitet
svojevrsne francuske verzije kultnog britanskog «Full Montyja». Dok se u
legendarnom britanskom filmu, koji je čak bio i nominiran za Oscara za najbolji
film, skupina sredovječnih tipova striptizom počela baviti prvenstveno zbog
besparice, ekipa iz ovog filma pomalo netipičnim sportom za muškarce
prvenstveno se kreće baviti iz usamljenosti i isključenosti. Svi ti tipovi su
svojevrsni društveni otpadnici koje ne razumije i ne shvaća gotovo nitko izvan
ovog društva, a zanimljivo je kako su glumci čak sedam mjeseci uoči početka
snimanja filma trenirali sinhronizirano plivanje s bivšim trenerom francuske
reprezentacije. I, vidjet ćete, dečki su se do kraja fino istrenirali, a
vratolomije u bazenu ovom su filmu donijele čak deset nominacija za nagradu Cesar,
odnosno za najbolji francuski film godine. Iako je nominaciju potvrdio tek u
kategoriji najboljeg sporednog glumca (Philippe Katerine), definitivno je ovaj
film koji je premijeru imao izvan konkurencije u Cannesu, jedan od onih
vrijednih gledanja.
Primjedbe
Objavi komentar