Andrej
Zvjagincev jedan je od najpoznatijih i najuspješnijih modernih ruskih filmaša,
koji je karijeru započeo kao kazališni i filmski glumac da bi se početkom
stoljeća, već na pragu četvrtog desetljeća života prebacio na pisanje scenarija
i režiju. "Vozvrashchenie" ili "Povratak" bio je i njegov
debitantski scenarističko - redateljski uradak i odmah je Zvjagincev skrenuo
pažnju na sebe i na svoje stvaralaštvo. Posve je očito da je najveći utjecaj na
Zvjaginceva i njegovo filmsko djelovanje imao vjerojatno najpoznatiji ruski
filmaš ikada i njegov imenjak, Andrej Tarkovski, što se dobro vidi u
"Povratku". Okruženje ovdje djeluje kao u nekom od legendarnih
filmova Tarkovskog, a i poetikom je Zvjagincev očiti sljednik starog majstora
umjetničkog filma pa zato i ne čudi da je već s prvim filmom osvojio prestižnu
nagradu kao što je Zlatni lav u Veneciji.
Smjestio je
Zvjagincev radnju ovo filma negdje u rusku provinciju, u potpuno opustošeni
grad koji djeluje potpuno apokaliptično, gotovo kao okruženje u
"Stalkeru" Tarkovskog. Ondje s majkom i bakom odrastaju dva brata, stariji
Andrej i mlađi Ivan, a dinamiku u njihovim životima poremetit će iznenadni
povratak njihovog oca poslije 12-godišnjeg odsustva. Gdje je otac bio svih ovih
godina, zašto se sada vratio, zašto je uopće otišao i tko je zapravo on, pitanja
su na koja ne dobivamo odgovor, a još više od gledatelja, njegov povratak
iznenadi Ivana i Andreja. Novo iznenađenje je što otac svoje sinove odlučuje
povesti na izlet u ribolov kako bi se nako svih tih godina konačno upoznali, a
dok je Andrej presretan što se otac vratio i želi mu na svaki način ugoditi,
Ivan je daleko sumnjičaviji prema čovjeku kojeg zna samo s izblijedjelih
fotografija.
Dok Andrej
radi sve ono što mu misteriozni otac kaže, Ivan prkosi starome, inati se i
izaziva ga, a kako je i ovaj otac jedan od onih mračnih, tvrdokornih,
okorjelih, strogih očeva, koji očito ne znaju za niti jednu drugu odgojnu
metodu umjesto batine, tako i Ivan upada u velike probleme s njim. Posve je
očito da mlađi sin ne samo da ne može oprostiti ocu što ih je napustio, već je
i podjednako ljut zašto se on baš sada pojavio i ne govori im ništa gdje je svo to vrijeme bio.
Smeta mu što je ovaj nakon 12 godina odsustva odlučio da će im konačno postati
otac i sumnjičav je pošto postaje sve uvjereniji da stari nešto od njih želi.
Jednako kako su vrijeme i klima ondje surovi i hladni, takav je i otac prema
svojim sinovima, a cijela situacija će eskalirati izletom na jezero koji će im
svima obilježiti živote.
"Povratak"
je za mene i dalje najbolji Zvjagincevljev film, a film je to, pokazat će se, s
njegovim prepoznatljivim potpisom. I kasnije je ovaj ruski redatelj pokazao da
je to autor s jasnom vizijom i prepoznatljivim rukopisom, perfekcionist čiji
filmovi i likovi u njima možda i jesu mračni, hladni, nesretni, no redom su to
slojeviti filmovi o kojima gledatelj ima što za razmišljati dugo nakon gledanja
filma. Njegovi filmovi ujedno bi se mogli promatrati i kao fina, suptilna kritika
ruskog društva i kao da imaju neku mističnu, čak i ezoteričnu notu i treba s
njima imati strpljenja, no na kraju oni nude veliku zadovoljštinu. Ovaj film
krasi i savršena fotografija i izvrsne glumačke izvedbe, a pomalo je
nevjerojatno da se Vladimir Garin, dječak koji je odglumio starijeg brata
Andreja, dva mjeseca nakon završetka snimanja utopio u jezeru Ladoga, gdje je
film i sniman. Uz Zlatnog lava, bio je "Povratak" i izabran za
najbolji ruski film godine, bio je nominiran i za Zlatni globus, a njegova
posljednja dva filma, "Leviathan" i "Nelyubov" bili su
nominirani i za Oscara. U svakom slučaju Zvjagincev spada u onaj uzak krug
najzanimljivijih europskih filmaša sa snažnim autorskim pečatom i istančanim
stilom koji rade posebne filmove.
Primjedbe
Objavi komentar