Pokazao se «Welcome to Mercy» kao još jedna varijacija na temu
egzorcizma, kao sasvim solidna, sporogoreća, suspensična, jeziva, nelagodna
kombinacija horora i drame smještena negdje u latvijsku provinciju. Samohrana
majka Madaline (ne baš poznata glumica Kristen Ruhlin, koja je napisala i
scenarij za ovaj film) s kćeri se nakon tko zna koliko godina vratila u
roditeljsku kuću u Latviju nakon što je dobila pismo da joj je otac teško
bolestan. Kad je već na vratima prilično sumnjičavo dočeka njezina majka i
umjesto da joj nakon toliko godina skoči u zagrljaj, ona je priupita što se
vraćala, jasno je da se ovdje nešto čudno događa. Nevoljko Madeline odlučuje
provesti noć u roditeljskoj kući, a situacija se dodatno zakomplicira sljedećeg
jutra kad se u kući pojavi stari svećenik, dok ona počinje doživljavati
simptome stigmatizma i opsjednutosti. Tijekom tog stanja Madeline ozlijedi
svoju kćer te odlučuje otići u samostan gdje će pokušati saznati što se s
njom događa. No, osim same Madeline kao da svi jako dobro znaju što se događa i
ono što ona proživljava očigledno je povezano s mračnim tajnama iz prošlosti.
Ispostavila se priča ovog filma dosta kompleksnom, pomalo suptilnom, koja
kako vrijeme prolazi iz demonskog horora prelazi više u psihološku dramu, a
unatoč tome što su i Ruhlin i podjednako nepoznati glumac koji je postao
redatelj Tommy Bertelsen debitanti, uspjeli su izbjeći upadanje u klasične
klišeje i u već stotinu puta viđene priče. Demonska opsjednutost ovdje je prikazana
ponajprije preko Madelininog osjećaja bespomoćnosti, a unatoč tome što je riječ
o ženi koja je odgojena kao ateistica, strah od praznovjerja i religijskih
ćiribu – ćiriba budalaština koje su joj ostale ipak duboko urezane negdje u
podsvijesti nekako počinju prevladavati. Jako puno ovdje počiva upravo na
uvjerljivosti glavne protagonistice, čije je lice često u prvom planu, a posve
bizarno, čudno, pomalo zbunjujuće djeluju gotovo svi sporedni likovi, koji
čudno i pričaju, kao da se s tim želio dodatno potencirati taj jezivi ugođaj.
Nije ovo jedan od onih horora u kojima treba očekivati jeftine trikove kojima
se pokušava uplašiti publiku, ovdje se jeza gradi suptilno, polako. Iako je
riječ o niskobudžetnom, pravom indie hororu, Ruhlin i Bertelsen odlučili su ne
brzati, polako otvarajući karte i pogodili. Ovo je definitivno bolji film od
onoga što sam očekivao, no nemojte sad ipak očekivati spektakl. Tako dobar ipak
nije.
Primjedbe
Objavi komentar