CAPE FEAR (1962,SAD) - 8/10



Pretpostavljam da se mnogi više, manje dobro sjećaju Scorseseovog filma "Rt straha", psihološkog trilera iz 1991. godine u kojem je bivši robijaš Robert De Niro terorizirao odvjetnika Nicka Noltea, no manje je poznato kako je to zapravo bio remake filma snimljenog tridesetak godina ranije. Baš kao i s filmom "Departed" iz 2006. godine, koji je bio remake korejskog "Infernal Affairs" otprije nekoliko godina i koji je ovom velikom američkom filmašu donio i jedinog Oscara za režiju, ni njegov "Cape Fear" nije bio puki remake i prepisivanje onog ranije viđenog. Scorsese je bio dovoljno mudar i lucidan da u oba slučaja snimi posve drukčiji film, a opet toliko sličan predlošku, da ga smjesti u nova okruženja, potpuno osuvremeni priču i ispriča je na svoj način i u svom stilu. Bio je, doduše, njegov "Rt straha" i svojevrsni hommage starom Hollywoodu, koji ga je djelomično oblikovao, no u ovu priču unio je puno toga tipično svojega.

Originalni "Cape Fear" iz 1962. godine snimljen je prema književnom predlošku Johna D. MacDonalda, a inicijalno je ovaj psihološki triler trebao režirati još jedan velikan, Alfred Hitchock. Hitchcock je na kraju odustao od snimanja filma i režije se prihvatio još jedan Britanac, J. Lee Thompson (Topovi s Navaronea), koji se nakon krimića, trilera i drama s početka karijere, krajem 50-ih prebacio na snimanje akcijskih filmova. No, bio je on veliki Hitchcockov fan te je "Rt straha" odlučio snimiti u njegovom stilu i u film ubaciti brojne elemente i tehnike kojima se služio njegov puno poznatiji sunarodnjak. Tako je koristio prilično neobična osvjetjenja i snimao iz onih kutova kako je to radio Hitchcock, puno je kadrova snimljeno izbliza, koristio je jezivu muziku i suptilne hintove kako bi dočarao nasilni karakter glavnog negativca Maxa Cadyja, a ne grafički prikazivao samo nasilje.

Barem jednako koliko je jeziv u ulozi Maxa Cadyja bio De Niro koji je za ulogu u Scorseseovom filmu zaslužio još jednu u nizu nominacija za Oscara, u Thompsonovoj verziji bio je još jedan velikan, Robert Mitchum. On je bivši robijaš, koji je nakon više od osam godina izašao iz zatvora i sada se odlučio osvetiti čovjeku za kojeg je uvjeren da ga je ondje smjestio, odvjetniku Samu Bowdenu (Gregory Peck). Desetak godina ranije Bowden je svjedočio njegovom napadu na djevojku u Baltimoreu i njegovo svjedočenje Cadyja je i poslalo u zatvor, a ovaj sada odlučuje terorizirati odvjetnika i njegovu obitelj. Iako je svjestan da ima posla s potpunim sociopatom, nasilnikom i manijakom spremnim na ubojstvo, bez dokaza i prije no što Cady nešto doista i ne učini, Bowden je zakonski potpuno nemoćan. Kako Cadyjeve prijetnje, zastrašivanja i vrebanja Bowdenove žene i 14-godišnje kćeri postaju sve učestalija, sve izravnija i sve više uznemirujuća, Bowden će na kraju odlučiti uzeti pravdu u svoje ruke.

Zanimljivo je kako su u Scorseseovoj verziji iz 90-ih epozodne uloge odigrali i originalni Bowden i Cady, odnosno Gregory Peck i Robert Mitchum, koji su tada bili već u ozbiljnim godinama, ali i Martin Balsam, koji je u originalnom filmu iz 1962. godine igrao šefa policije. Iako za današnje prilike "Rt straha" djeluje dosta čedno i bez problema bi vjerojatno svatko dopustio i djeci od 10 ili 12 godina da ga gledaju, zbog same percepcije i kontinuirane seksualne prijetnje za 14-godišnju djevojčicu, odnosno Bowdenovu kći, film je imao velike muke kako bi izbjegao cenzorske škare. Iako je snimljen gotovo u tipičnom holivudskom stilu za to razdoblje, "Cape Fear" doista djeluje nekako zlo, podmuklo i uznemirujuće, ponajviše zbog sjajnog Mitchuma u ulozi Cadyja. Da ne zaboravim, tu je i Telly Savalas i ovaj film je jedna od rijetkih prilika u kojem ovog poznatog glumca možemo vidjeti s kosom, a ne prepoznatljivom ćelavom glavom. 

Primjedbe