Snimala je do sada podjednako španjolska filmašica Arantxa Echevarria
kratke igrane filmove i dokumentace, što se osjeti i u "Carmen i
Loli", njenom prvom dugometražnom igranom ostvarenju, koje je smjestila u
romsko naselje u okolici Madrida, a u toj madridskoj Šutki žive 17-godišnja
Carmen i godinu dana mlađa Lola. Carmen je gotovo pa tipična djevojka iz ovakve
zajednice, koja se gotovo pa pomirila sa sudbinom da joj je otac izabrao
budućeg supruga i da će njezina zadaća do kraja života biti rađanje i odgoj
djece, što više njih to bolje, naravno, baš kao što je slučaj s generacijama
žena prije nje. Ne ide ona u školu, već pomaže roditeljima u prodaji raznih
drangulija na placu, a ondje će jednog dana sasvim slučajno upoznati i Lolu,
prilično netipičnu djevojku, koja sanja kako će upisati fakultet i postati
učiteljica, u slobodno vrijeme radi grafite po zidovima. I privlače je osobe
istog spola.
Za razliku od Carmen, koja se upravo treba zaručiti za tipa kojeg je
izabrao njen otac (koji je usput Lolin bratić), Lola ne samo da ne pomišlja na
udaju, već nema ni dečka iako je već napunila 16 godina. K tome i voli ići u
školu te je, sasvim logično, cijela obitelj i zajednica smatraju pravom
čudakinjom, gotovo pa izrodom. Ubrzo će se između ovih dviju djevojaka roditi
ljubav i započet će one zabranjenu vezu, a to će ih obje dovesti do potpunog
odbacivanja od njihovih obitelji i od kompletne zajednice. Imala je ova
romantična drama premijeru na kritičarskoj večeri festivala u Cannesu, a potom
je prikazana i na brojnim festivalima diljem svijeta te je zaslužila čak osam
nominacija za Goyu, odnosno španjolski film godine. Nagradu su potvrdile tek
Etxebarria, koja je s punih 50 godina dobila nagradu za najbolju debitanticu,
dok je Carolina Yuste dobila nagradu za najbolju sporednu glumicu.
I Zaira Romero i Rosy Rodriguez, djevojke koje su utjelovile Carmen i
Lolu bile su nominirane za najbolje nove španjolske glumice, također su
debitantice, a nekako imam dojam da je cijela glumačka ekipa ovdje prilično
autentična. Snimljen je "Carmen y Lola" u dokumentarističkom stilu,
na stvarnim lokacijama i sa stvarnim ljudima, od kojih su mnogi glumili
praktički sami sebe i ta uvjerljivost jedna je od glavnih odlika ovog filma.
Problem je za mene što ova neobična i hrabra priča o zabranjenoj ljubavi u
zatvorenom tradicijskom društvu, nažalost upada u sve zamislive klišeje za koje
se može pomisliti i da će se događati u ovakvom filmu. Bez obzira na to,
"Carmen y Lola" je sasvim solidan film koji pruža zanimljiv uvid u
jedno društvo s margina, koje se i dalje pokušava odupirati duhu promjena i
modernosti te živi onako kako se živjelo i generacijama unatrag.
Primjedbe
Objavi komentar