Dva vojnika s kalašnjikovima u rukama ulicom vode zavezanog tipa, očito
ratnog zarobljenika i vežu ga za banderu. Na vidno uplašenom čovjeku je i
natpis da se borio za suprotstavljenu stranu u ratu i ubrzo se oko njega
počinju okupljati ljudi. U početku skupina tipova radi selfije sa zavezanim
tipom, dobacuju djevojkama koje prolaze ulicom, no ubrzo se kraj zarobljenika
počinje okupljati sve više ljudi. Dolaze i stari i mladi, muškarci i žene, a
nakon što ga jedna starica počne udarati štapom, nastaje potpuni kaos. Svi
počinju tući bespomoćnog čovjeka koji se jedva održava na nogama, a
intervencija dvojice vojnika spašava ga od linča i izvjesne smrti od potpuno
razularene mase.
S ulice ubrzo selimo u gradsku vijećnicu, gdje je u tijeku vjenčanje.
Cijelo društvo je na očigled pijano, a i ondje je dosta ekipe u maskirnim
uniformama i sa strojnicama u rukama. Djeluje sve to potpuno nadrealno, čovjeku
je nejasno što se to događa i kakav je to potpuno pomahnitali polusvijet, a ovo
su samo dvije od 13 epizoda iz života na granici Ukrajine i okupiranog područja
koja se mijenja iz dana u dan. Društvo ondje naočigled propada i kao da se
vraća svojim primitivnim korijenima, a propaganda, manipulacija, profiterstvo i
najniži ljudski nagoni počinju potpuno prevladavati na mjestu gdje vjerojatno
više nitko ne zna što je istina, a što je laž. Poznati ukrajinski filmaš s
njemačkom adresom Sergej Loznica, snimio je ovu fragmentarnu crnohumornu dokudramu u
zajedničkoj produkciji gotovo svih europskih zemalja, a radnju je smjestio u
područje oko grada Donjecka koje se odvojilo od Ukrajine i pod pokroviteljstvom
Rusije sada se naziva Donjecka Narodna Republika.
Kako je Loznica i dalje prvenstveno autor dokumentaraca, iako je
posljednjih godina snimio i dosta igranih filmova, uopće i ne čudi što je
"Donbass" snimljen u dokumentarističkom stilu i gotovo izgleda kao
klasični pseudodokumentarac. Okršaj između Ukrajine i Rusije posljednjih je
godina nekako sišao s udarnih vijesti jer imali smo u međuvremenu konfiktne i
napete situacije u nekim drugim krajevima svijeta, no to područje i dalje očito
kuha. Ovim filmom Loznica je pokušao zamisliti kako izgleda život na tom
okupiranom, anektiranom području, čije stanovništvo živi pod stalnom opasnosti
od bombardiranja, a jednako koliko je nesmiljen rat oružjem, takav je i
propagandni, odnosno medijski rat. Vidimo ovdje kako se snimaju lažne vijesti,
kako se za televizijske priloge angažiraju glumci, kako naoružani tipovi
običnim ljudima konfisciraju automobile... Vlada ondje potpuni kaos, a ludilo
je sasvim nadvladalo razum i logiku. Premijerno je "Donbass" prikazan
2018. godine u Cannesu, gdje je Loznica u kategoriji "Un Certain
Regard" dobio i nagradu za najboljeg redatelja, dok su u izboru za
najbolji ukrajinski film trijumfirali i sam film i Loznica. S ovom neobičnom
dokumentarističkom ratnom dramom podijeljenom u nekoliko epizoda Loznica je
potvrdio kako je trenutačno jedan od najzanimljivih europskih filmaša, a iako
je "Donbass" fikcionalna priča, djelovalo je sve to i više nego
stvarno.
Primjedbe
Objavi komentar