Iz Litve nam
stiže povijesna drama smještena u 1972. godinu, za vrijeme Sovjetskog saveza,
čija je Litva bila sastavni dio od 40-ih godina kad ju je okupirala Crvena
armija. Litvanci su tradicionalno bili možda i najbuntovniji u cijelom SSSR-u i
nisu bili baš presretni sa sovjetskom čizmom, a glavna junakinja ovog filma
mlada je djevojka sa sela po imenu Emilia koja je oduvijek imala želju postati
glumica. I pojavila se ona u Kaunasu upravo u trenutku kad su u tijeku bili
veliki prosvjedi studenata. I Emilia, čije su roditelje ubili sovjeti, našla se
u tom društvu te je odmah i uhićena od strane KGB-ovca s tajnom i
mračnom prošlosti koji će je nastaviti pratiti tijekom cijelog filma.
No, unatoč
nadzoru tajnih službi mlađahna Emilia uspjela se dokopati teatra u Kaunasu i ne
samo pridružiti se kazalištarcima, već je i redatelj odlučio odmah raditi
predstavu po knjizi sjećanja njenog oca koji je ona ponijela sa sobom. Kako je
riječ o iznimno subverzivnoj i provokativnoj predstavi koja nimalo prikriveno
kritizira komunistički režim, došlo je do razdora u skupini, pošto su svi postalo
svjesni da će ova predstava izazvati dosta velike probleme. Dobar dio
kazalištaraca odlučan je ipak u postavljanju upravo te predstave kako bi prikazali
da društvo u kojem nema slobode nema ni smisla, a cenzurirano kazalište koje
igra predstave po volji vladajućeg aparata ima još manje smisla. Iako je
tematika ovog filma prilično zanimljiva jer Litva je jedna od onih zemalja o
čijoj povijesti baš i ne znam previše, malo mi je sve to pomalo nespretno
izvedeno jer me ova priča i nije uspjela do kraja uvući unutra. Djelovalo je to
na trenutke prilično usiljeno, ponekad i patetično, kako su većina glumaca iz ovog
filma prvenstveno kazališni glumci, tako mi je i gluma bila malo preteatralna i
prenaglašena, no u svakom slučaju zavrijeđuje "Emilia" prolaznu
ocjenu. Šteta, jer bilo je ovdje potencijala i za puno više.
Primjedbe
Objavi komentar