Ekstremno zao, šokantno opak i loš, riječi su
koje je sudac Edward Cowart uputio vjerojatno najpoznatijem serijskom ubojici
Tedu Bundyju, nakon što ga je poslao na električnu stolicu. No, kao zlog,
opakog, lošeg, podmuklog, izopačenog ili gnjusnog, Bundyja nije pamtila njegova
dugogodišnja zaručnica Elizabeth Liz Kendall, s kojom je ovaj sociopat godinama
živio u okolici Seattlea. Kako je ova biografska krimi drama snimljena po
knjizi koju je napisala Kendall, tako i cijelu priču pratimo iz njezine
perspektive, odnosno perspektive žene koja je iskreno voljela Bundyja, do samog
kraja ne uspijevajući prihvatiti i shvatiti da je on doista bio sposoban učiniti
ono što je činio.
A vjerujem da mnogi znaju da je Bundy prije smaknuća priznao
kako je od kraja 60-ih pa do kraja 70-ih godina brutalno ubio 30 žena, no
pretpostavlja se da je taj broj i veći.
Kako je moguće voljeti takvog čovjeka i kako
je uopće moguće da je takav očito duboko poremećeni psihopat godinama svoju
divlju stranu skrivao pred svojom zaručnicom, s kojom je skupa i živio? Može li
stvarno biti istina da Ted koji na nju nikada nije povisio glas i koji je bio
gotovo pa savršen očuh njenoj kćeri svo to vrijeme ubijao djevojke po cijelom
sjeverozapadu Amerike? Kako nikada nije ništa posumnjala? Je li ikad pokazivao
neke znakove da bi mogao biti psihopatski ubojica? Kako se osloboditi krivnje
što si takvom čovjeku koji je toliko boli, tuge i nesreće donio mnogima
dopustila da ti se toliko približi i vezala se uz njega i to toliko da u sve to
ne želiš vjerovati da je to istina čak i kad je svima jasno? Sve su to pitanja
kojima se bavi ovaj film profesora doktora emeritusa američkog true-crime
dokumentarizma Joea Berlingera (dovoljno je samo spomenuti trilogiju
"Paradise Lost"), koji je ranije ove godine snimio i dokumentarnu
mini seriju o Tedu Bundyju.
No, iako je Berlinger prvenstveno
dokumentarist, snimio je on i dosta igranih filmova i serija, a mudro je
napravio što je u slučaju ovog filma odbacio klasični dokumentaristički
pristup. To se pokazalo kao izvrsna odluka jer "Extremely Wicked" je
film o stvarnom serijskom ubojici i jednom od najgorih monstruma koji su ikada
hodali zemljom, kakav još nismo imali prilike vidjeti. Kako je cijela priča
ispričana iz Lizine točke gledišta, tako je i Bundy ovdje donekle humaniziran i
prikazan je na onaj način na koji ga je ona vjerojatno doživljavala. Kao
slatkorječivog manipulatora, fizički privlačnog i šarmantnog muškarca, koji
nikad nije imao problema u pristupu ženama i koji se uvijek uspješno
izvlačio zbog svojih gluposti. Film tako počinje njihovim susretom u baru, koji
će prerasti u zajednički život, a ubrzo je Bundy uhićen zbog sumnji da je
pokušao oteti djevojku u Utahu. Iako uspjeva uvjeriti Liz da je optužen samo
zato jer fizički nalikuje stvarnom počinitelju, on je osuđen, a nakon toga
slijede nova suđenja, bijegovi iz zatvora te konačni završni pokolj u Floridi.
Svo to vrijeme Liz je uz njega, vjerujući mu da on ne bi mogao učiniti no za
što ga se tereti, no kako vrijeme prolazi, ona postaje sve svjesnija kako je ne
samo voljela, već još i uvijek voli, najgoreg manijaka.
Odlučio se Berlinger i na zanimljiv izbor glumaca za dvije
glavne uloge, pošto smo i Lily Collins i Zaca Efrona uglavnom navikli
gledati u nekim tinejdžerskim bezvezarijama. No, oboje su na visini zadatka, a fizička
sličnost između Efrona i stvarnog Bundyja u nekim je trenucima doista
zastrašujuća i šokantna. I u epizodnim ulogama pojavljuju se mnogi poznati
glumci poput Johna Malkovicha ii Sheldona iz "Teorije velikog
praska", no mene je posebno iznenadila epizoda frontmena
"Metallice" Jamesa Hetfieda u ulozi policajca koji je prvi uhitio
Bundyja. Odmah nakon premijere filma u Sundanceu izazvao je "Extremely
Wicked" velike kontroverze i počela su se postavljati pitanja koji je
motiv tipa poput Bundyja prikazivati u takvom svjetlu pošto u ovoj pomalo
fragmentarnoj krimi - drami niti u jednom trenutku ne vidimo zvjerstva
koja je radio. No, kako je sam Bundy kazao, ubojice nisu čudovišta s vučjim
očnjacima, već su to nečiji sinovi, braća, muževi, očevi, prijatelji, koji su
tu negdje među nama, a da to i ne znamo.
Primjedbe
Objavi komentar