EXTREMELY WICKED, SHOCKINGLY EVIL AND VILE (2019,SAD) - 8/10



Ekstremno zao, šokantno opak i loš, riječi su koje je sudac Edward Cowart uputio vjerojatno najpoznatijem serijskom ubojici Tedu Bundyju, nakon što ga je poslao na električnu stolicu. No, kao zlog, opakog, lošeg, podmuklog, izopačenog ili gnjusnog, Bundyja nije pamtila njegova dugogodišnja zaručnica Elizabeth Liz Kendall, s kojom je ovaj sociopat godinama živio u okolici Seattlea. Kako je ova biografska krimi drama snimljena po knjizi koju je napisala Kendall, tako i cijelu priču pratimo iz njezine perspektive, odnosno perspektive žene koja je iskreno voljela Bundyja, do samog kraja ne uspijevajući prihvatiti i shvatiti da je on doista bio sposoban učiniti ono što je činio.

A vjerujem da mnogi znaju da je Bundy prije smaknuća priznao kako je od kraja 60-ih pa do kraja 70-ih godina brutalno ubio 30 žena, no pretpostavlja se da je taj broj i veći.
Kako je moguće voljeti takvog čovjeka i kako je uopće moguće da je takav očito duboko poremećeni psihopat godinama svoju divlju stranu skrivao pred svojom zaručnicom, s kojom je skupa i živio? Može li stvarno biti istina da Ted koji na nju nikada nije povisio glas i koji je bio gotovo pa savršen očuh njenoj kćeri svo to vrijeme ubijao djevojke po cijelom sjeverozapadu Amerike? Kako nikada nije ništa posumnjala? Je li ikad pokazivao neke znakove da bi mogao biti psihopatski ubojica? Kako se osloboditi krivnje što si takvom čovjeku koji je toliko boli, tuge i nesreće donio mnogima dopustila da ti se toliko približi i vezala se uz njega i to toliko da u sve to ne želiš vjerovati da je to istina čak i kad je svima jasno? Sve su to pitanja kojima se bavi ovaj film profesora doktora emeritusa američkog true-crime dokumentarizma Joea Berlingera (dovoljno je samo spomenuti trilogiju "Paradise Lost"), koji je ranije ove godine snimio i dokumentarnu mini seriju o Tedu Bundyju.

No, iako je Berlinger prvenstveno dokumentarist, snimio je on i dosta igranih filmova i serija, a mudro je napravio što je u slučaju ovog filma odbacio klasični dokumentaristički pristup. To se pokazalo kao izvrsna odluka jer "Extremely Wicked" je film o stvarnom serijskom ubojici i jednom od najgorih monstruma koji su ikada hodali zemljom, kakav još nismo imali prilike vidjeti. Kako je cijela priča ispričana iz Lizine točke gledišta, tako je i Bundy ovdje donekle humaniziran i prikazan je na onaj način na koji ga je ona vjerojatno doživljavala. Kao slatkorječivog manipulatora, fizički privlačnog i šarmantnog muškarca, koji nikad nije imao problema u pristupu ženama i koji se uvijek uspješno izvlačio zbog svojih gluposti. Film tako počinje njihovim susretom u baru, koji će prerasti u zajednički život, a ubrzo je Bundy uhićen zbog sumnji da je pokušao oteti djevojku u Utahu. Iako uspjeva uvjeriti Liz da je optužen samo zato jer fizički nalikuje stvarnom počinitelju, on je osuđen, a nakon toga slijede nova suđenja, bijegovi iz zatvora te konačni završni pokolj u Floridi. Svo to vrijeme Liz je uz njega, vjerujući mu da on ne bi mogao učiniti no za što ga se tereti, no kako vrijeme prolazi, ona postaje sve svjesnija kako je ne samo voljela, već još i uvijek voli, najgoreg manijaka.

Odlučio se Berlinger i na zanimljiv izbor glumaca za dvije glavne uloge, pošto smo i Lily Collins i Zaca Efrona uglavnom navikli gledati u nekim tinejdžerskim bezvezarijama. No, oboje su na visini zadatka, a fizička sličnost između Efrona i stvarnog Bundyja u nekim je trenucima doista zastrašujuća i šokantna. I u epizodnim ulogama pojavljuju se mnogi poznati glumci poput Johna Malkovicha ii Sheldona iz "Teorije velikog praska", no mene je posebno iznenadila epizoda frontmena "Metallice" Jamesa Hetfieda u ulozi policajca koji je prvi uhitio Bundyja. Odmah nakon premijere filma u Sundanceu izazvao je "Extremely Wicked" velike kontroverze i počela su se postavljati pitanja koji je motiv tipa poput Bundyja prikazivati u takvom svjetlu pošto u ovoj pomalo fragmentarnoj krimi - drami niti u jednom trenutku ne vidimo zvjerstva koja je radio. No, kako je sam Bundy kazao, ubojice nisu čudovišta s vučjim očnjacima, već su to nečiji sinovi, braća, muževi, očevi, prijatelji, koji su tu negdje među nama, a da to i ne znamo. 


Primjedbe