U posljednje vrijeme mogli smo se nagledati na
vagone glazbenih drama u kojima su se pratili životi poznatih i nepoznatih,
stvarnih i fikcionalnih pjevača, no nitko nije uspio zaroniti u patologiju tih
zvijezda kao mladi američki nezavisni filmaš Alex Ross Perry. Iako je njegova
priča fikcionalna, Perry je sam istaknuo kako je lik glavne protagonistice
Becky Something (jako dobra Elizabeth Moss iz Sluškinjine priče) osmislio prema
frontmenu Guns'n'Rosesa Axlu Roseu, koji mu je bio glavna inspiracija. Koliko
se životi Becky i Axla podudaraju, doista mi nije poznato, no dobro je poznato
kako je gospodin Ruža na vrhuncu slave bio dosta problematičan i sklon raznim
eskapadama, a Becky ovdje upoznajemo kao ženu u potpunom kaosu.
Ona je pjevačica, gitaristica i autorica
pjesama punk - rock grupe "Something She", koja je vrlo brzo i
iznenada postigla veliki komercijalni uspjeh, a tu je cijenu platila frontwoman
grupe. Film "Her Smell" snimljen je fragmentarno i priču o ovoj
fikcionalnoj zvijezdi pratimo kroz četiri ili pet epizoda, a Becky i ostatak
njene grupe, bubnjaricu Ali (Gayle Rankin) i basisticu Mari (Agyness Deyn)
upoznajemo na pozornici tijekom energičnog bisa pred krcatim klubom. Nakon što
udari završni riff na svojoj gitari, počinje potpuno kaotična šetnja
labirintima backstagea, gdje vidimo da je ovu pjevačicu ozbiljno prebacilo. U
stopu je prate šamani, koji valjda tjeraju nekakve zle duhove, probijaju čakre
ili što već šamani rade, nitko je ne može obuzdati u njenom divljanju i
mahnitom ponašanju. Na kolegice iz benda samo se otresa, a puno joj ne znači ni
malena kćer koju je sa sobom poveo njezin bivši muž (Dan Stevens).
Jednako koliko je kaotično i divlje njeno
ponašanje, takva je i kamera koja je prati u stopu, djeluje ta parada po
labirintima backstagea sirovo i uznemirujuće gotovo kao uvodna scena u
Noeovom "Nepovratnom". Popraćeno je sve to i nekim neprirodnim,
podmuklim zvukovima koji odzvanjaju u pozadini i koji bi mogli simbolizirati
bubnjanje u glavi osobnih demona u Beckyjnoj potpuno izgubljenoj glavi. Vrlo
brzo shvaćamo da je to samo početak jer ćemo kroz nekoliko sljedećih epizoda
uvidjeti da je riječ o jednoj od onih zvijezda koja se nije uspjela nositi sa
slavom te je vlastitu nesigurnost odlučila prigušiti alkoholom i drogama.
Njezine eskapade više ne može podnositi nitko i malo, pomalo počinju je napuštati
i članice benda, zbog nepridržavanja uvjeta ugovora i iznenadnih
otkazivanja i nedolazaka na koncerte za vratom joj je i pregršt tužbi, a ona
tone i tone sve dublje u mrak, histeriju, kaos, autodestrukciju, u čisti
nihilizam.
Pery je ovim filmom koji bi se prije mogao
opisati kao psihološka studija nego kao klasična drama, odlučio istražiti što
se to zapravo skriva iza tog kaosa glavne junakinje. Koji su to osobni demoni
koji progone Becky i koji joj jednostavno ne dopuštaju da bude barem relativno
normalna osoba kao što su njezine kolegice iz benda. Što se to događa s tim
ljudima za koje bismo pomislili da imaju naizgled sve, svi ih vole, idoliziraju
ih, uspješni su, što dotaknu pretvore u zlato, a ujedno se trude ne samo sve to
uništiti, već i povući u potpuni kaos sve oko sebe. Gdje je granica između
stvarnih osoba i likova koje su te stvarne osobe stvorile i u njih se potom
potpuno pretvorile, očito pokušavajući potisnuti sebe same i vlastitu prošlost.
Iako se ovom filmu može prigovoriti da je
pomalo neujednačen i da bakanalije i eskapade glavne junakinje pomalo postaju
dosadne i naporne (film ipak traje dobrih 135 minuta), Perry je definitivno
snimio uzbudljiv, uvjerljiv i provokativan film. Podjednako njegovom
životnom scenariju i režiji, na tolikoj uvjerljivosti možemo zahvaliti glavnoj
glumici koja je zapravo pokretačka snaga cijelog filma. Sve se odje vrti oko
Moss, čija će Becky morati dodatknuti samo dno ukoliko se misli ponovno vratiti
u svijet i morat će dokučiti tko je ona zapravo i shvatiti da je Becky lik koji je
stvorila kako bi se sakrila od vlastitih nesigurnosti i strahova. Uz Moss,
imamo ovdje i brojna poznata lica u epizodnim ulogama, od pomalo zaboravljenih
Erica Stoltza kao menadžera benda i Virginie Madsen kao Beckyjne mame pa
do Amber Heard kao Zelde, pjevačica na koju je Becky zavidna jer je ova uspjela
nadmašiti njenu slavu ili mlade Care Delevingne. U svakom slučaju bio je
"Her Smell" zanimljiva psihološka studija zvijezde u potpunom kaosu,
koja se možda mrvicu izgubila u pretjeranim manirizmima i ponavljanjima, no
Perry je definitivno postigao onaj efekt koji je želio - žestoku i
frenetičnu psihološku dramu o mračnoj strani života zvijezda kad se ugase
svjetla pozornice.
Primjedbe
Objavi komentar