Iz Irana nam
stiže još jedan problemski film, film koji progovora o nepravednom društvu u
toj srednjoazijskoj državi, a nagrađivani redatelj Mohammad Rasoulof, tu
nepravdu prikazuje preko lika zemljoradnika po imenu Reza. Ovaj muškarac
nekadašnji je sveučilišni profesor, koji je oduvijek bio buntovan i tvrdoglav.
Od nepravednog sustava on se odlučio maknuti što dalje te je s obitelji iz
Teherana preselio na selo na sjeveru zemlje, gdje se počeo baviti
zemljoradništvom i uzgaja zlatne ribice. No, ni ondje se nije uspio čovjek maknuti od
koruptivnog i izopačenog sistema jer nakon što mu lokalni
"poduzetnici" presjeku dotok vode, njegove ribice počinju ugibati.
Reza odluči sam uzeti stvari u svoje ruke i oslobodi branu, no nakon što ga
napadne siledžija koji radi za te lokalne "poduzetnike", on se nađe u
pravnim problemima. Siledžija je odglumio ozljedu, lokalne vlasti i policija su
na njegovoj strani, a Reza mu mora platiti odštetu. On odbija učiniti ne samo
to, već i odbije platiti mito kako bi ga se oslobodilo od optužbi, a ta
tvrdoglavost uskoro će ga dovesti u ozbiljne probleme jer kompletan sustav vrlo
brzo će se udružiti da ga uništi i otme mu zemlju.
Ovo je još
jedna od onih priča o običnim ljudima koji se nađu u mlinu izopačenog i
pokvarenog sustava u kojima ne prolaze oni koji žele pošteno raditi i trude se,
bore i znaju, već u kojima prolaze samo oni podobni, pokvareni i
izopačeni. Dobio je "Lerd" i nagradu u kategoriji drukčiji
pogled na festivalu u Cannesu 2017. godine, a prikazan je potom na brojnim
festivalima na svim stranama svijeta. Pomalo je već postalo znakovito da
iz Irana gotovo pa isključivo (ili ja uglavnom na takve filmove naletim) stižu
filmovi u kojima se upozorava na probleme u tamošnjem društvu, a kojih očito
ima jako puno. No, priča ovog filma je i iznimno univerzalna i vjerujem da
će se u liku Reze moći prepoznati mnogi i u našim krajevima u kojima je, baš
kao i u Iranu očito, korupcija postalo nešto sasvim normalno. Plaćanje
mita, zapošljavanje preko veza, mažnjavanje love, gotovo pa je postalo nešto na
što smo sasvim oguglali i gotovo da smo došli do situacije da se oni koji ne
funkcioniraju na takav način smatraju potpunim idiotima i nesposobnjakovićima.
I Rasoulof je
jedan od onih filmaša koji je svu rigidnost totalitarmnog iranskog sistema jako
dobro osjetio na svojoj koži jer je već nakon svojih prvih filmova upao u ozbiljne probleme.
Filmovi su mu redovito cenzurirani i zabranjivani, a zanimljivo je kako su od
sedam filmova koje je do sada snimamo, tek prva dva prikazana u Iranu. Ostali
filmovi su mu zabranjeni jer je procijenjeno da prkose tekovinama revolucije, a
u ožujku 2010. godine skupa s još jednim poznatim iranskim filmašem, Jafarom
Panahijem je i uhićen za vrijeme snimanja zajedničkog filma. Zbog toga što
se ogriješio o zakone i u svojim je filmovima kritizirao vlast,
osuđen je na čak šest godina zatvora. Srećom pa je ta kazna kasnije reducirana
na jednu godinu zatvora i na slobodu je pušten uz jamčevinu te još uvijek
čeka poziv kad će morati odraditi tu kaznu. No, po svemu sudeći ni to
ga nije omelo da nastavi snimati provokativne filmove u kojima i dalje
prikazuje sve užase u kojima se nalazi iransko društvo. Iako mu se filmovi u
domovini ne prikazuju i zabranjeni su, zasigurno mu je određena satisfakcija
što je čest gost na vodećim svjetskim festivalima s kojih se njegovi filmovi
redovito vraćaju kući s nagradama.
Primjedbe
Objavi komentar