Lasse
Hallström tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća ostvario je i vrlo uspješnu
karijeru u Hollywoodu te je zaslužio čak i tri nominacije za Oscara, a prve
dvije nominacije osigurao si je filmom koji je snimio u svojoj domovini,
Švedskoj. Karijeru je Hallström zapravo počeo kao režiser video-spotova i mnogi
oni koji nisu gledali niti jedan film, vjerojatno su se više puta susreli s
njim jer je ovaj Šveđanin režirao praktički sve spotove grupe ABBA, a «Moj
pseći život» bio je film kojim je skrenuo pažnju na sebe i prometnuo se u
jednog od vodećih filmaša svoje generacije. Scenarij za ovaj film napisao je
Hallström prema poznatom romanu Reidara Jönssona, smještenog potkraj 50-ih godina prošlog
stoljeća u Švedsku, čiji je glavni junak 12-godišnji dječak Ingemar, a njegov
mladi život pomalo podsjeća na pseći. Jer baš kao što se psima često zna
dogoditi da za života nikako ne uspijevaju pronaći stalni dom i seli ih se od
kuće do kuće, od vlasnika do vlasnika, tako je i nesretni Ingemar osuđen na
stalne promjene prebivališta.
Nakon što mu
se majka teško razboli, ovaj prilično nestašni dječak koji stalno upada u
probleme i stalno se svađa sa starijim bratom, završi kod svog ujaka
Gunnara i njegove žene Ulle na selu u provinciji. Iako dječak zapravo i nije
potpuno svjestan da mu je majčin život ugrožen, jasno mu je da nešto ne valja,
a kad shvati da mora otići od kuće, on se osjeća odbačenim, baš poput psa. Vrlo brzo on u malenom selu počne pronalaziti prijatelje, navikavati se na nove
okolnosti, ali ubrzo će ponovno morati mijenjati dom. I tako nekoliko puta.
Unatoč tome što ovaj kratki opis na prvu možda izgleda kao teška mrakača, «My
Life as a Dog» prava je gorkoslatka humorna drama i bio je ovaj pravi putokaz
kakve će filmove Hallström kasnije snimati. Posebno impresivan je u ulozi
Ingemara bio tada mladi švedski glumac Anton Glanzelius, koji je definitivno
jedan od najsimpatičnijih filmskih klinaca ikada.
Dobila je ova
sentimentalna humorna drama i Zlatni globus za najbolji film izvan engleskog
govornog područja, bila je nominirana za Oscara u istoj kategoriji, dok je i
Hallströmu donijela nominacije i za scenarij i za režiju (kasnije će ovaj
Šveđanin biti nominiran za režiju i za film «Kućna pravila»). Ovaj je film
iznimno zanimljiv i iz današnje perspektive jer nudi perfektan uvid u švedsko
društvo, koje prije šezdesetak godina nije bilo ni izbliza tako napredno i
Švedska tada nije bila jedna od najrazvijenijih zemalja svijeta kao što je
danas. Zanimljivo je kako je Jonsson nakon uspjeha «Mitt liv som hund», kako se
knjiga i film nazivaju u originalu, napisao još dvije knjige s Ingemarom kao
glavnim protagonistom, a početkom 90-ih čak je planiran i nastavak ekranizacije
ove trilogije, no to se nikada nije ostvarilo. Bez obzira na to, i ova jedna
priča iz života simpatičnog i nesretnog mladića bila je i više nego dovoljna da
osvoji srca publike.
Primjedbe
Objavi komentar