THE FIELD GUIDE TO EVIL (2018,NZL) - 7/10





Horor je idealan žanr za kratku formu, a potvrdu toga dobili smo i u ovom antologijskom filmu sastavljenom od osam kratkih filmova sa svih strana svijeta. Iako je nominalno zemlja iz koje potječe "The Field Guide to Evil" Novi Zeland, pošto je odande produkcijska kuća koja je dobrim dijelom putem crowdfunding kampanje skupila sredstva za snimanje, sastoji se ova antologija od filmova doslovno sa svih strana svijeta. Preko Austrije, Turske, Poljske, SAD-a, Grčke, Njemačke, Indije i Mađarske, a svim ovim filmovima, osim što traju petnaestak minuta, zajedničko je da obrađuju folklorne priče, legende, mitove i priče za plašenje djece iz pojedinih kultura. Svi su ti kratki filmovi stilski različiti i speficični za pojedinu kulturu, a dok je nekima radnja smještena u sadašnjost, neke su smještene u neka davna vremena. Kako je kratki format filmska forma u kojoj i nema previše vremena za mudrovanje i elaboriranje, posebno kad je riječ o filmovima koji traju 10 ili 15 minuta, a to se ovdje pokazalo iznimno efektno.

Jasno da i kvaliteta tih filmova varira, od slabašnih i osrednjih pa do dobrih i vrlo dobrih, a kao šećer za kraj tu je jedno gotovo pa pravo malo remek - djelo. Sve u svemu, ovi su filmovi, baš kao što i sam naziv antologije sugerira, bili pravi mali vodič kroz zlo i najdublje ljudske strahove. Okupili su se ovdje i mnogi poznati autori. Tako su priču iz Austrije snimili Veronika Franz i Severin Fiala, dvojac koji se prije nekoliko godina predstavio zanimljivim filmom "Goodnight Mommy". Poljsku epizodu snimila je Agnieszka Smoczynska (The Lure), tursku Can Evrenol (Baskin), dok je priču iz Mađarske snimio iznimno zanimljivi filmaš iz Velike Britanije Peter Strickland (Berberian Sound Studio, The Duke of Burgundy, ove godine bi mu se trebao pojaviti i novi film In Fabric).

I Stricklandov film za mene je daleko najbolji segment u ovoj antologiji i s kratkom pričom smještenom u Mađarsku, čovjek je potvrdio da je pun zanimljivih ideja i da je autor istančanog i prepoznatljivog stila. Snimio je on u stilu nijemog filma fascinantnu, čak i duhovitu priču koja čak pomalo podsjeća na bajke braće Grimm o dva brata postolara koja su se zaljubila u princezu, a ta će ih ljubav skupo koštati. Puno ne zaostaje ni indijska priča Ashima Ahluwalie, a sve u svemu, ovaj se koncept pokazao kao jako zanimljiv te je potvrdio da autori horora sa svih strana svijeta imaju pregršt zanimljivih ideja i da ih znaju sa stilom ispripovijedati. Ne bi me začudilo da neki od ovih kratkih filmova kroz koju godinu dobiju i svoju dugometražnu inačicu (nekako mi se čini da američka hillbilly legenda o misterioznim stvorenjima iz šume te već spomenuta indijska priča o vlasnicima cirkusa koji u indijskim džunglama traže stvorenja za svoj show imaju najviše potencijala za daljnje razrađivanje priče), a za mnoge od ovih autora sasvim sigurno ćemo još itekako čuti u budućnosti.

Primjedbe