THE HAUNTING OF HILL HOUSE (2018,SAD) - 7/10




Dugo sam odgađao gledanje ove horor serije, snimljene prema motivima istoimenog horor romana Shirley Jackson, a ono čega sam se najviše pribojavao je da je deset epizoda od prosječno sat vremena ipak previše za horor. Pretpostavljao sam da će u toliko puno vremena biti i jako puno praznog hoda, nepotrebnog kompliciranja i silovanja priče, da će priča zaglaviti u monotonosti, a to se dobrim dijelom i ostvarilo. Čak prvih pet epizoda je potrošeno kako bismo do u detalja upoznali svih pet glavnih likova, sestre Shirley, Theodoru i Nellie te braću Stevea i Lukea Crain. Svakom od njih posvećena je po jedna od prvih pet epizoda, koje će se i međusobno ispreplitati i povezivati, a uz radnju u sadašnjosti, pratimo i što im se događalo u djetinjstvu i suptilno saznajemo što ih je to oblikovalo u današnje ljude.

A u djetinjstvu su svi oni, skupa s tatom Hughom (Henry James, koji će se kasnije pretvoriti u fizički dosta sličnog Timothyja Huttona) i mamom Oliviom (Carla Gugino) doseliti u tipičnu vilu iz gothic - horora s bezbroj soba, visokim stropovima i koja izgleda kao sve one vile u kojima se već desetljećima događaju nezgodne situacije s duhovima. Uvijek mi je u tim "haunting" hororima bilo malo smiješno što se ljudi nisu odselili već na prve naznake nekih čudnih, nadnaravnih situacija, a jasno da ni ova obitelj neće odmagliti odande na prve loše znakove. Crainovi su vilu Hill kupili kako bi je renovirali i doveli u red pa potom unosno prodali i konačno si izgradili kuću iz snova koju je dizajnirala Olivia. Planirali su oni u kući koja je nekad bila u vlasništvu obitelji Hill, obitelji s mračnom pričom, ostati kratko vrijeme, no radovi su se odužili te su prisiljeni na ovom jezivom mjestu ostati duže razdoblje. Kako vrijeme prolazi, paranormalne pojave postaju sve učestalije, mlađa djeca sve češće počinju doživljavati susrete s čudovišnim bićima, no njihov stari to ne shvaća ozbiljno.

Svu ozbiljnost situacije Hugh će shvatiti tek kad bude kasno, a 26 godina nakon događaja koji su im obilježili živote, članovi ove velike obitelji morat će se ponovno okupiti kako bi se konfrontirali s onim što su doživjeli i kako bi se nosili s novom obiteljskom tragedijom. Iako je svatko od njih izgradio svoj život, neki bolje, a neki lošije, o kobnom događaju iz djetinjstva nikada nisu uspjeli raščistiti račune. Svi oni, jasno, nose u sebi neke traume, a iako je kuća Hill zadnje mjesto na kojem bilo tko od njih želi provesti i sekundu, lako je za pretpostaviti da će se morati vratiti ondje. Jasno da se priča gradi jako sporo te imamo i više nego dovoljno vremena da bismo i više nego dobro upoznali sve likove, ono što ih progoni, ali i događaje iz djetinjstva koji su ih obilježili. U početku ova serija puno više funkcionira kao prava obiteljska drama s tek minimalnim natruhama horora, iako će se kreator Mike Flanagan potruditi da na kraju svake epizode ostavi neki visuljak, bez obzira što je Netflix odmah izbacio kompletnu sezonu tako da su u pravilu svi ti visuljci bili pomalo nepotrebni, čak i patetični.

Po pitanju kompleksnosti likova i njihovoj izgrađenosti s ovom se serijom jako malo sličnih hororskih sadržaja može mjeriti, no meni je ipak najveći problem bio što s "The Haunting of Hill House" doista nismo dobili apsolutno ništa novog. Ovo je tek puno razrađenija i kompleksnije izgrađena priča kakvu smo već bezbroj puta mogli gledati, a i konačni rasplet svega bio mi je pomalo razočaravajući i ispod nivoa svega onog što se strpljivo gradilo devet epizoda. Činjenica je da su Flanagan i njegov scenaristički tim nevjerojatnu pažnju posvetili detaljima i izgradili kompliciranu priču koja stalno skače iz jednog u drugo vremensko razdoblje, isprepliće se, a pojedine situacije izložene su nam iz kutova gledanja više likova. I psihološka drama u svakom liku izvedena je besprijekorno i svakom od njih dano je dovoljno vremena da se razviju i da ih shvatimo, da razumijemo kakav je ne samo odnos između pojedinog brata i sestre, već i što je do toga dovelo. Sve je to fino i detaljno razrađeno, a tim je veća šteta što se finale svelo na pomalo klišeiziranu razinu i što se nije na visokom nivou sve to uspjelo zaključiti. 

Primjedbe